Zagonetka

Pozdrav!

Stavila sam još fotografija od Igora Jelinića u već postojeće albume Klek 2008 i Zir 2008 pa pogledajte:
http://picasaweb.google.hr/aodkarlovac
Stavila sam još jedan album sa tri fotografije koji se zove Što je to? Radi se o pogledu sa Kleka po sunčanom i čistom danu te se postavlja pitanje o čemu se tu radi….
Čula sam da se radi o pogledu na Alpe te o pogledu na Risnjak…. Pa Vas molim za Vaše mišljenje i komentar o istome.
Sigurno ćete od prve znati o čemu se radi!
Ostavite komentar na blogu.
Hvala
Željka

Klek_08

Nešto slično kao i prošle godine, izlet na Klek pred Novu godinu. Ekipa u sastavu 6 Patuljaka i Snjeguljica, uspješno je svladala sve vremenske pogode i nepogode i proslavila nadolazeću godinu na vrhu Kleka uz, normalno, pirotehničke, hm, svadbene, ili ine blagodati. Opet se izjalovilo pucanje, sve se pretvorilo u tzv, ekocid, jer smo zagadili vrh s milion konfeta. A tako smo si želili puknuti s kakvom petardom ili raketom. Smijeha nije nedostajalo, a to je i najbitnije. Htjeli smo savladati i Klečice ali to je ipak bilo malo zahtjevnije, jer uz niske oblake i snijeg nismo vidjeli ni prst pred nosom. Ovim odustajanjem cca 5 min do vrha Klečica najviše su bili pogođeni Jela i Marino, ali što je tu je. Postoji i drugi put. Bitno kako se ekipa dobro zabavila, kako smo proveli jedan, sadržajima bogat, vikend. (slike i filmić na Picasi)
Sve dobro u Novoj 2009. uz puno penjanja, jamarenja i drugih aktivnosti, želi svima Sićko i cijela ekipa AO-a, SO-a, PD "Dubovac".

Čestit Božić

Svim članovima i simpatizerima AOD - sretan i blagoslovljen Božić.
Siniša

Zir 2008

Kao i prošle godine posjetili smo Zir, lijepo vrijeme, dobra ekipa i ugodno provedeni vikend. Nismo se uspjeli pozdraviti s Nikolom, čovjek koji živi ispod Zira, nije se dao pokazati, da li se boji društva ili nešto drugo, pitati ćemo ga neki drugi put. Slike na Picasi. Ovaj put nitko nije zaboravio cepin.

Gajo, crni Gajo!

Prosljeđujem Vam još malo informacija o nadolazećem vikendu.
Dogovorili smo odlazak na Zir u nedjelju ukoliko nam vrijeme dozvoli dan bez padalina i pljuvanja u lice . Kretalo bi se u 7 ujutro kako bi što više pohvatali svijetlosti dana. Dogovor slijedi…..
Ali…..ima i ali……za one koji ne žele provesti subotu u krevetu, jedući sve živo i neživo iz frižidera ili za one koji žele zamijeniti subotu za nedjelju, postoji mogućnost penjanja u Ogulinu na umjetnoj stijeni. Termin dvorane budemo doznali u petak ili u subotu ujutro, pa mi se javite svi vi „silni“zainteresirani.
Postoji još jedna solucija…a to je: Ukoliko u nedjelju bude drama od vremena,može se ponovo penjati u dvorani u Ogulinu i tako zamijeniti vanjski izlet sa unutrašnjim:)
Evo, ponovo napominjem kako mogućnosti ima, a od Vas se očekuje samo volja.
Morali smo osmisliti sve te varijacije na temu izleta kad nas „naš“ Gajo ne želi voditi na Zavižan….dobro, dobro GAJO! :(
Vratit ćemo ti to!!!
Ž.

Planovi i događanja

Oj Oj Oj!
Zbog nadolazećih blagdana ića i pića, alpinistički odsjek planira jedan izlet na kojem bi se radilo samo na fizičkoj kondiciji članova u cilju osiguravanja više mjesta u želudcu…
Radi se o Ziru i njegovim ljepotama. Prošle godine imali smo odličan izlet sa četiri sudionika i svi su bili oduševljeni a vrijeme nas je više nego nagradilo.
Razmišljali smo o nedjelji 21.12. kao o danu izleta, pa sve zainteresirane molim da dođu na sastanak u utorak kako bi dogovorili detalje. Ako netko želi vidjeti kako je to izgledalo prošle godine, može na linku:
http://picasaweb.google.hr/aodkarlovac/Zir
Evo, akcije ima, a volju si treba svatko sam osigurati… to je jadan glavni element osobne opreme :-)
A što se tiče speleologije u Karlovcu, večeras u muzeju otvara se izložba pod nazivom „Karlovačka županija, kolijevka hrvatske biospeleologije“ sa početkom u 18h.
Navratite na druženje…
Željka

Pobjednici

Pozdrav svima!
Počet ću od kraja…pa ovako:
Sinoć u 19.30h održana je godišnja skupština Alpinističkog odsjeka Dubovac na kojoj se iznesen plan za slijedeću godinu kao i ostali razno razni izvještaji.
Pogledali smo dva filmića o aktivnostima u 2008.god. i publika je bila oduševljena! Čestitke režiserima!
Planova ima…pa navratite…
Dalje…
U subotu 6.-7.12. održavala se 24-satna trekking utrka KLEK CHALLENGE.
Bez obzira što nije bilo prijavljenih članova našeg odsjeka u ovoj utrci, imali smo pobjednike na nekim drugim poljima.
Kao što sam prije spomenula, svi poznamo jednog momka iz odsjeka koja nije bio do sad na Kleku ( a bio je po svuda u svijetu ), a ja sam u subotu imala čast otkriti i drugu osobu… Sasvim, sasvim slučajno…:)
Kako je u subotu padao mrak i prikrivao kišu koja je padala, tako sam dobivala sve veću želju da odem na Klek i prisustvujem tom trekking događaju. Naša draga Lady X (tako ću je nazvati) u telefonskom razgovoru odmah je pristala da u 20h krenemo na Klek i tamo provedemo Saturday night fever. Kada sam joj obratila pažnju da ne zaboravi uzeti bateriju, odavala je laganu nezainteresiranost za svjetlost tj.kao da nije važno da li ju ima ili nema…hmmm..bilo mi je nešto malo čudno…
Mokra cesta, mrak, magla i oni poznati žuti putokazi govorili su nam kako se Bjelsko opasno bliži i u trenu kada smo ušle na dio ceste sa kojeg se skreće u pravcu Kleka, Lady X izjavila je nevinim glasom : „Reci mi gdje da skrenem, ja tu nisam nikada bila“
„Nikada nisi bila???“ kriknula sam!
„Nisam“
„Ni gore?“ pitam ja u nevjerici … „Pa naravno da nije bila gore kad nije bila ni dole….budalo!“sama sebi sam rekla u brk.
„Gdje gore?“ pita Lady…
„Gdje gore?“ ponovila sam za njom sad već sa smiješkom na licu, znajući zašto ju nije brinulo svijetlo i zašto je tako lako pristala na noćnu šetnju uzbrdo po šumi 40 min. Naravno, nije imala pojma kamo ide….
Parkirala je auto tik uz početak puta još uvijek misleći kako se šalim o hodanju po šumi. Uskoro je bila svjesna situacije kad je sa ruksakom na leđima stajala ispred auta zureću ravno u mrak. A tad, iz čistog mira i ničim izazvanim krenula je ravno u mrak po cesti u sasvim suprotnom pravcu od puta :) Šok i nevjerica čine čuda…hehe…
Smijeh nas je pratio po blatnom putu i njeno priznanje kako bi mi sigurno rekla NE preko telefona da je znala kuda idemo…
Računala sam cijelo vrijeme na nju i njen avanturistički duh, te kako će na kraju biti zadovoljna malom ali kratkom avanturom. Tako je i bilo!
Tokom noći, uporni junaci ove trke stizali su na izmjenu po štambilje u dom i svaki put kad bi ih ugledali izazvali bi hrpu pitanja koja nam se vrzmaju po glavi. Koja upornost…Svaka čast! Ekipa u domu bila je sastavljena od 7 vražićaka koji su sjedili za stolom u toplom i koji su svojim komentarima bodrili natjecatelje. Nije dugo vremena prošlo kako su dva natjecatelja podlegla skupini vražićaka i ostala u tom krugu.
Nedjeljno jutro bilo je obasjano suncem i Lady X je tad vidjela na kakvom se divnom mjestu nalazi. Pogled je bio predivan!
Na silasku prema autu susreli smo „njega“ Mr.X...onog našeg momka od početka priče koji nije bio na Kleku. Bio je u pratnji koja ga je bodrila u tom pothvatu, a kao dokaz o osvajanju vrha, dobila sam i fotografiju.
Bilo mi je drago vidjeti kako smo u jednom vikendu krstili dvije muhe jednim potezom!
Službene rezultate trekking natjecanja nemam, ali znam da su po meni pobjednici svi koji su sudjelovali…
Pobjednici su Lady X i Mr.X…. i ja im ovim putem čestitam na nesvjesnom i svjesnom osvajanju Kleka!
Bilo je i vrijeme….
Sutra je četvrtak i krećemo na penjažu u Ogulin! Jupi hura! Javite se!
Željka

Novosti

Oj uspavana ekipo!

Evo jedna novost na kojoj možete sudjelovati ukoliko imate malo vremena i malo fizičke snage u tijelu.
Pošto je naš odsjek pun mladih snaga koji pucaju od kondicije i ambicioznosti, toplo im preporučujem :
http://www.adventure-sport.net/index.php?option=com_sport&task=article&id=5621&rid=16&catid=119&Itemid=0
Sve se to odvija na Kleku koji nam stvarno nije daleko, a svi mi poznajemo bar jednog člana odsjeka koji još nije bio na Kleku!
Pa evo ovim putem mu želim da se prijavi na natjecanje i odmah nadoknadi sve ove godine propuštanja Kleka ( što je u našoj županiji to jednostavno nedopustivo ).
Sva sreća da nam je taj momak simpatičan pa ga nismo dotukli do kraja….ali što duže čeka….hmmm…ne piše mu se dobro :).
Evo, dragi naš članu, imaš ludu sreću da ovim putem možeš nadoknaditi propušteno i to BEZ OBZIRA NA VRIJEME!
Tako mi i dalje krećemo na umjetnu stijenu u Ogulin gdje nam se može pridružiti svatko tko ima interesa, a ujedno radimo i na našem projektu umjetne stijene koji će se realizirati kad-tad.
U utorak 9.12., ne propustite godišnju skupštinu AO-a na kojoj će se častiti u velikom stilu!
Pa eto, dobrodošli svi i još jedna stavka…ponesite sa sobom stolicu viška jer su nam sastanci toliko popunjeni da razmišljamo čak i o novoj lokaciji za ovakva masovna skupljanja :)
Vidimo se, a osim stolica ponesite i prijedloge svih vrsta!
Željka

Paklenica

Pozdrav svima!
Prvo, hvala Siniši na žutoj boji! Cmok!
Drugo i zadnje:
Bliži se datum dogovora o odlasku na Paklenicu u nadi da će nas vrijeme poslužiti.
29.11……poznat datum? :-)
Idemo penjati! Zamislite…penjati….
To je ono nešto što smo nekad vježbali po okolnim karlovačkim penjalištima (Ozalj, Severin..) Sjećate se?
Pa smo odlazili i dalje vježbati…( Kamenjak, Medveja..) Sjećate se?
Pa kad je zahladilo, onda smo prešli na unutarnju stijenu kod ogulinaca…pa smo svakog četvrtka vježbali i napredovali… pa smo se učlanili u klub kako bi mogli i pojačati treninge da ne zahrđamo… sjećate se?
Sjećate se kako smo bili zadovoljni? Zar Vam nije odgovarao taj osjećaj?
Imate pravo, sad je hladno, brzo je mrak, nije sad baš vrijeme za treninge, recesija i ostalo…pričekat ćemo do trećeg mjeseca, pa onda će možda biti povoljna prilika za prodati ovo malo opreme što smo kupili u nadi za penjanjem..he he…
Bit će to dobar business!
Eto, a sad malo za promjenu idemo vidjeti Paklenicu i njene prirodne ljepote.
Ako netko želi ići na Paklenicu neka se slobodno javi Sićku, Darku, Marinu…svejedno! Samo se javite!
Baš me zanima kako će nas vrijeme poslužiti… Baš me zanima kakva nam je kondicija…
Baš me zanima…
Željka

Umjetna stijena

Javljam da sam primila informaciju kako ovaj tjedan nema penjanja na ogulinskoj stijeni zbog snimanja neke HTV emisije.
Od idućeg tjedna nadam se sve po starom!
Žao mi za ovaj tjedan :-(

AO

Pozdrav svima ako Vas ima!
Evo malo obavijesti na temu alpinističkog odsjeka!
Prvo:
-blagajnik uzevši kasu iz ladice uz obećanje da će se vratiti sa sređenim izvještajem, udaljio se u nepoznatom smjeru i od tad ga nitko nije sreo :-)! Ako ga vidite sa novim cipelama, frizurom ili nečim, tada će te znati da AO dobro stoji :-)
Drugo:
-blagajnik je izveo taj čin iz razloga što je 09.12.08. u 19.30h godišnja skupština alpinističkog odsjeka, te bi bilo zgodno da svi članovi, fanovi, ljubitelji i prijatelji dođu i uveličaju taj događaj. Ima se o čemu razgovarati!
Treće:
-planira se izlet na Paklenicu 29.11.08.ukoliko nam vrijeme bude dozvoljavalo. Ako još netko ima želju za penjanjem (to Vam je ono zbog čega imamo ovaj odsjek) slobodno se javite i dođite na sastanak da se dogovorimo detalje!
Četvrto:
-ako netko želi aktivno sudjelovati u projektu UMJETNA STIJENA u gradu Karlovcu, neka slobodno dođe.
Trebamo tim ljudi koji želi aktivno,AKTIVNO a ne samo verbalno sudjelovati u projektu!
Sastanci su još uvijek utorkom u 19.30h te bi voljeli vidjeti sva lica koja su nekad bila sa nama i pokazivala interes za postojeće ideje!
Nije nam jasno zašto su nestala…
Vidimo se!
Željka

Najava natjecanja!

Po ovom blogu vidim da nam je aktivnost i više nego dinamična :)
Pa dobro, daj se probudite! Što se zbiva?
E pa za kaznu, nema više penjanja ni po umjetnoj stijeni u Ogulinu!!!
Od jučer su skinuti grifovi sa dva smjera, a ovih dana će biti skinuti i preostali grifovi.
Naime, iz neslužbenih izvora doznajem da se iduću subotu 08.11. održava natjecanje u sportskom penjanju u organizaciji Sportsko penjačkog kluba Ogulin.
Ako nekoga zanima kako to izgleda kada se na jednom mjestu skupe ljubitelji te vrste penjanja i pokazuju svoje vještine najbolje što znaju, može slobodno sjesti na neku vrstu prijevoza u Karlovcu i odvesti svoje dupence u Ogulin da pogleda sve te čarolije po umjetnoj stijeni.
Da se ne brinete, stvar će se normalizirati nakon te subote i ponovo ćemo moći vježbati labave rukice i kilave nogice!
Jer ovakva velika aktivnost koji trenutno članovi odsjeka imaju, zahtjeva svaki trening koji im se pruža :)
Željka

Verbalni Djed Mraz!

Utorak 19h i 30 min., sve po starom…svega tri čovjeka sjede na stolici i čekaju…onaj poznati miris vlage u dobroj staroj prostoriji našeg društva para nosnice i daje predznak kako je još samo jedan sastanak pred nama. Palim radio da se razbije ona tišina između rijetkih rečenica i pokušavam malo unesti boje zvukom…ne nadam se ničem…
Imam jednu kartu u rukavu koja mi je zaokupljala misli dva dana i želim je svima pokazati…još malo čekam.
Kao voda koja kapa iz stare pipe koja se teško zatvara, tako dolazi ekipa, jedan po jedan, pa ništa, pa jedan, pa dva naglo, pa eto još jedan..polako…
Moja karta iz rukava je ispala, grančica se zapalila i tad je uletio On…
Ušao je Verbalni Djed Mraz, sjeo i raširio svoju vreću darovima….
Jedan verbalni dar odmah je bacio na onu grančicu zapaljenu mojom kartom i sve je zatinjalo, odjednom se vatrica uhvatila i sva lica bila su ožarena.
Na pladnju izložio je darove za neuke i ideje za bosonoge, osvijetlio put u mraku, odredio vremenske okvire, skupio raspušteno, zagrijao hladnoću, ugasio tišinu i nestao… Nestao u dva pokreta kao što je i došao…
GSS šilt kapa bila je već na putu doma dok smo mi još dijelili donešene verbalne darove, razmjenjujući dobiveno sa starim i tapkajući za najbolju ideju!
Nastavak priče slijedi nakon doze novih verbalnih poklona i doze entuzijazma….
Do tada, vidimo se većeras u Ogulinu na stijeni ili u utorak pri dijeljenju poklona!
Željka

Novosti iz Zagreba

Malo novosti o još jednoj umjetnoj stijeni u Zagrebu.
Zahvaljujući mom prijatelju Sandru, dobila sam par slika umjetne stijene koja je od nedavno otvorila vrata svim zainteresiranim penjačima ove ili one vrste.
Ta otvorena vrata nisu napunila dvoranu zbog jedne ali bitne stvari, a to je način plaćanja. Naime, mjesečna cijena 200 kn + 50 kn učlanjenje .Dolaziš kolko puta hoćeš mjesečno u vremenu od 8-16.30 I od 20.00-22.00. Subota i nedelja cijeli dan.
Nema plaćanja jednokratno!
Stavila sam slike na neko vrijeme da pogledate o čemu je riječ:
http://picasaweb.google.hr/aodkarlovac/ZagrebUmjetnaStijena#
Stijena se nalazi u jednom fitnes centru na Jadranskoj aveniji i zbog toga ova gore politika plaćanja nije čudna.
Ovo je samo jedna informacija koja pokazuje koliko interesa za ovakve stvari u Zagrebu ima na pretek i kako nemaju ništa adekvatno za vježbati.
Nadam se i ponovo se nadam, te se nadam da će se nekima otvoriti oči da su se stvari oko naše stijene pokrenule i da se ta ideja svidjela još nekome a da to nismo samo mi….
Stvar je otišla dalje….
Ajmo i mi….
Željka

Ogulin, umjetna stijena

Haj svima,
zamolio bih sve zainteresirane za penjanje u Ogulinu, umjetna stijena, a željeli bi to i dalje, u utorak 07.10.2008.g. donijeti 100 kn za participaciju ili učlanjenje u ŠPK Ogulin. Normalno, oni koji to ne žele, ne moraju, ali onda više nema penjanja na ogulinskoj umjetnoj stijeni.
Pozdrav, Sićko.

Utorkom bi mogli...

Pozdrav svima!

Alpinistički odsjek Dubovac utorkom ima sastanke u 19.30h na kojima možemo komentirati sve naše prošle izlete, planirati buduće, raditi na planovima i idejama i obogaćivati se novim doživljajima.
Još je bolje vidjeti projekcije i filmiće prošlih izleta na kojim vidimo naše greške ili naučimo nešto novo….
Zato, budite kreativni i ugledajte se na Juricu te pokažite što ste slikali i snimali na terenima!
Naš kolega Marko Kulaš iz KAK-a volio bi utorkom prezentirati doživljaje sa svojih putovanja i uspona te prenesti dio tih istih putem projekcija na sve zainteresirane alpiniste, planinare, špiljare i ostale ljubitelje prirode.
U koliko postoji interes sa Vaše strane, u utorak 7.10.08., Marko bi predstavio uspon članova Karlovačkog alpinističkog kluba na STUDLGRAT AD+ GROSSGLOCKNER 3798m (AUSTRIJA).
Ovim putem Vas molim da svojim komentarima potvrdite koliko postoji interes za prezentacije i filmove kojima bi učinili svaki utorak ljepšim.
Ostavite svoje dojmove i ideje na blogu kako bi mogli procijeniti zainteresiranost.
Svakom predavaču je draže vidjeti zainteresiranu publiku nego dvije muhe u borbi za mrvicom na stolu kojima se vidi sjena pri mijenjanju slajda :-)
Radi se o slijedećem utorku, pa reagirajte brzo!
Pišite!
Usput, večeras u 19h putujemo za Ogulin na trening!
Pa pa
Željka

Tjedni trening

Mislim da je vrijeme da malo opišem događanja na stijeni u Ogulinu.
Jučer navečer, grupica od pet ljudi penjala je od 20h pa sve do 22h bez previše odmora. Pohvale našim cicibanima Jurici i Šipki koji su kao penjački partneri odlično funkcionirali. Prvi put sam zamijetila da su sa tolikom voljom i tako velikim žarom upotrebljavali svoje rukice i nogice te savladavali sve poteškoće. Odlično! Samo tako nastavite!
Sa druge strane, Darko, Marin, Vedran i ja, isto smo tako penjali i pokušavali uvježbati tehnike koje nas dovode do novih otkrića. Imamo još puno posla da otkrijemo sve male tajne velikih majstora.
Hvala Ogulincima–pucima na dobroj suradnji i nadam se da ćemo se jednog dana imati priliku odužiti za sva dobra djela!
Ponovo naglašavam, super što će nam umjetna stijena biti u Karlovcu i tim putem možemo najbolje vratiti zahvalnost:-)
Prije toga možemo se zahvaliti našim voditeljima Sićku, Bani i svakom pojedincu zaslužnom na toj velikoj ideji i na trudu koji je za sada uložen te koji će još biti uložen da dođemo do cilja! Iskreno vjerujem da možemo!
Nešto se šuška o izletu na Paklenicu ovaj vikend koju organizira netko? Tko? Sićko, Darko, Marin ? Tko? Uglavnom, možete se raspitati pozivom prema jednoj od navedenih osoba. Vremenska prognoza je povoljna i bilo bi šteta da ne iskoristite vikend za akciju.
Ovaj vikend dubovačka speleo škola ide u Mandelaju a slike sa prošlih terena možete pogledati u speleo albumu :
http://www.pd-dubovac.hr/speleo/index.htm
Uživajte, budite aktivni i šaljite slike!
Lijep pozdrav,
Željka

Trening za rukice

Večeras Ogulin!

Dođite u 18.30 h pred društvo od kuda krećemo u Ogulin na stijenu!
Nadam se da se vidimo u što većem broju!

Željka

Film by Jura

Film o uspjesima našeg odsjeka je gotov. Sutra je premijera pa uzmite
kokice i dođite u što većem broju, nije dugačak, 17 minuta ali
obuhvaća sve što smo dosada napravili.
Film ću uskoro staviti na youtube i na filefactory pa ćete si ga moći
skinuti, još vam javim za linkove.
I ako netko hoće da mu spržim film na CD neka napiše tu ili neka mi
kaže u društvu.

Vidimo se! Jura the bergfurer.

PS. Svaka čast, za pohvalu, treba se baviti i ovim stvarima, normalno uz penjanje.
Sićko.

Ogulin i umjetna stijena!

Sezona je počela i vrijeme je da se ponovo bacimo na umjetnu stijenu.
Uskoro će biti izgrađena karlovačka stijena u dvorani i povodom toga moramo biti svi do jednog utrenirani kao da je imamo oduvijek :-)
Večeras (četvrtak) u 19h ispred društva Dubovac je polazak u Ogulin i očekujemo poveću grupicu penjača!
Na Picasi su slike sa Okića ( pogledajte se )!

Vidimo se!
Željka

Evo Vas!

Pojavili ste se!
Počeli ste izlaziti iz ormara,mišjih rupica,raznih skloništa i drugih meni nepoznatih objekata jer nitko nije preplanuo da bih mogla pretpostaviti kako ste dugo bili na moru. A znam da niste bili ni u špilji :-)
Dobro,neki su se oženili pa nestali, to nije ništa čudno za naše podneblje ali ostali…još neki fale…di ste?
Žao mi je jednog Cicibana koji je obolio od kronične temperature koja se petkom ili subotom obično diže u vrtoglavo visoke stupnjeve! A četvrtkom sigurno pati još i od štucavice :)
Cicibanu, nisi se trebao penjati po smjerovima bos,vidiš što si navukao!
Eto, to su tri žrtve koje imaju ispriku za nestanak ali za ostale ne mogu naći niti jednu!
Ovaj vikend sam se jako iznenadila! Nemam ideju što se desilo ali bilo mi je jako drago vidjeti toliko ljudi na okupu!
Tu naš Darko ima prste i magični telefon, bravo Darko! Bilo nas je 12! Penjali smo na Okiću nešto od ovog: http://www.pp-zumberak-samoborsko-gorje.hr/info/okic.html
Čak je i naš raščupani Gajo prostenjao nakon dugo vremena, Ana je prošetala svoje „hit“ penjačice, Jurica se malo protegnuo i nacerekao, cicibani su se razbacali, ja sam provjerila da li mi stremen još funkcionira a Darko je odglumio pažljivu tetu iz vrtića! Bilo nam je kratko ali slatko!
Ovaj četvrtak u 16h ispred Dubovca je okupljanje i polazak za Ozalj. Svatko je zadužen ponesti nešto hrane za puha zarobljenog u stijeni! Ne budite lijeni, pojavite se!
A što se tiče naše umjetne stijene, sva sreća da je stvar pokrenuta….možemo bar nalijepiti nacrte na zid i jednog dana se hvaliti unucima kako smo imali divnu ideju za karlovačku umjetnu stijenu. Nemojmo da završi sve ovo na mojem sarkazmu,krenimo, pa da taj nacrt za unuke bude imao i dalje priču….priču o stvarno dobrom pokušaju ili još bolje, dodirljivi dokaz na koji možemo pružiti prst i reći: „Vidi, ovdje je nekoć tvoj deda Gajo penjao i stenjao!“

Željka

Speleološka škola SO Dubovac

Pozdrav ekipa!
Evo malo obavijesti o predstojećoj aktivnosti SO Dubovca:
Speleološki odsjek Dubovac ove godine organizira XII speleološku školu sa početkom 10.09.08. u 20h.
Školovanje se odvija po programu Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza.
U trajanju od šest tjedana, kandidati će se obučiti osnovnim speleološkim vještinama, kretanjima kroz prirodu i kroz speleološke objekte.
U prostorijama PD Dubovca na Strossmayerovom trgu, svake srijede održavat će se zanimljiva predavanja koja će voditi instruktori SO Dubovca kao i gosti iz drugih speleoloških odsjeka i društava. Terenske vježbe (tri jednodnevne i dvije dvodnevne) obuhvaćaju orijentaciju, kretanje po prirodi, obilazak speleoloških objekata na području Karlovačke županije, savladavanje i uvježbavanje speleoloških tehnika (spuštanje i penjanje).
Nakon završene speleološke škole, polaznici dobivaju naziv „speleolog pripravnik“ te sudjeluju u svim daljnjim aktivnostima speleološkog odsjeka „Dubovac“ i šire.
Samo nebo je granica!
Proširite svoje znanje i budite kompletni član Dubovca!
Vidimo se!
Željka

Klanac

Haj svima,
evo, ekipa ne posustaje, jučer, 28.08. bilo se u Klancu. Pospitani su
smjerovi "Klanac" i "Severin". Obavjest svima, jednoglasno smo se
složili kako ocjena "Klanca" raste na 6a/b, a "Severina" na 5b/c. Tek
sada kad smo to ozbiljno penjali vidjeli smo kako i nije tako lako
kako nam se u prvi tren činilo. Nema veze, smjerići su zbilja OK.
Uredili smi i "Bosonogog", a mačeta je imala puno posla. Sorry, ekipa
u sastavu, Marin, Marino, Darko i ja. Velika je šteta što je Klanac
ipak malo daleko od Klc-a pa se ne može npr biciklom ili sl. Završilo
je kupanjem u Kupi i na povratku papicom u Motelu Dobra. Ugodno
provedeno poslijepodne. Ekipa se ovaj vikend sprema negdje oko
Opatije, Medveja, Draga ili slično. Pa ako......
Pozdrav, Sićko.

Ljeto 2008

Haj svima,
kratak osvrt na događanja do sada. Klek, Paklenica, Kamenjak, Vela Draga, Klanac, Ozalj, Sovuljica, Kukača, Triglav, hm, nije ni tako loše obzirom na godišnje odmore, vrućine i odmor, tj, lijenost.
Bilo je tu i još po nešto, ali o tome nekom drugom prilikom. Ekipe i pojedinci zbilja su se "upenjali", stekli nešto znanja i iskustva, ali nekima se još previše žuri, pa u smislu penjanja izvlače krive zaključke i RADNJE. Ne znanje još stvara velike probleme, koje bi trebalo u što skorije vrijeme "istrijebiti", kako se neka događanja nebi i nama dogodila!!!! Pamet u glavu, ne u ruksak.
Neka izvješća s penjanja su me neugodno iznenadila ali nadam se ......bit će bolje.
Za sada je najbitnije kako interes ne jenjava, pohvalno jako.
Aktivnost se nastavlja, a nadam se kako ćemo i s umjetnom stijenom u gradu krenuti s nulte točke.
Pozdrav, Sićko.
Četvrtak, 28.08.08. Klanac, spitanje i penjanje.

Vela Draga

Novi nastavak ljetnog penjanja dogodio se u Veloj Dragi ili Vranjskoj Dragi, ima više naziva, a nalazi se u Istri, odmah po izlasku iz tunela Učka. Voda i vjetar ovdje su svojim tisućugodišnjim djelovanjem stvorili izuzetne oblike. To su uski tornjevi na sunčanoj strani doline. S jedne strane je vrh Učke, a s druge pogled luta po zelenilu središnje Istre. Sve navedeno daje posebnu draž ovom veličanstvenom prirodnom ambijentu. Vela draga, zbog svega navedenog, privlači veliki broj penjača koji u ovom predivnom i neobičnom ambijentu uživaju penjući se na njegove mnogobrojne tornjeve. Mi, po običaju, imali smo jako dobro vrijeme za penjanje. Opet nije bilo vruće, lagani vjetrić, dobar dio penjanja obavili smo u hladu, a u našu korist nailazili su i oblačići koju su skrivali sunce tako da nas nije pržilo. Bilo je nešto i stranaca, starijih i mlađih, nešto i "veverica" ali...
I ovaj put, čudno haha, počeli smo odmah s 5c, pa 6a+, pa tako dalje do nekakve "Ruže XX" i "Finger playa" 7b (mislim). Strašno, dečki su zbilja zapeli i nisu se predavali ni u najtežim detaljima. Nisam naveo sudionike, Igor, Marin, Darko i normalno ja. Toliko smo se zapenjali da nismo skužili kako i želučeki cvile, njih smo na brzinu zadovoljili pa dalje. Na kraju smo se počastili, konoba EMA, istarskom maneštrom i fužima s umakom od tartufa, mljac, uz pivce za živce pa lagano natrag prema doma uz nezaobilazno razgledavanje krajobraza, haha, fulali smo izlaz Rijeka Karlovac. Išli smo "službeno " u razgledavanje naftnih terminala na Urinju, ha...Upoznajte znamenitosti Lijepe naše, tako bo to mogli nazvati. Nema veze, sve u svemu, vremena se ima, a i treba ga pronać, za "dušu i telo". Pozdrav svima, Sićko.
Normalno, slikice na www.picasaweb.google.hr/aodkarlovac

Paklenica

Nisam baš previše vjerovao kako ću nakon dosta vremena otići penjati u Paklenicu tijekom glavnine ili sredine ljeta, ali.....što je tu je. Mala i "opasna" ekipa krenula u "alpinistički raj", Siniša Brkić, Igor i Marin Manojlović, ja, a dolje nas je čekao Darko i Maja Grba. Uz fenomenalno vrijeme za penjanje, ni vruće ni hladno, druženje kod Dinka i popodnevno kupanje vrijeme koje je bilo pred nama jednostavno je proletilo. Nije bilo nikakve žurbe ni brzanja, sve što smo se dogovorili napravili smo po načelu "polako i sigurno". Penjali smo sportske smjerove u sektoru G16, Ćuk Mali, ocjena od 4c do 6a, a subotu smo završili djelomično ispenjanim smjerom "Gospodari kiše". Nije loše, ekipa je bila spremna i na nešto jače ali bit će vremena i za to. Nedjelju smo ostavili, uz "kvocanje" ostatka ekipe za pravu poslasticu, a to je Karabore. Smjer smo ispenjali bez ikakvih problema uz budno "praćenje i komentare" ekipe iz Zagreba, koja je na kraju uz pad i nemogućnost napredovanja i odustala, hm....nastavak dana iskoristili smo u Butter keksu i Yupiju, izvrsno.
Kupanje, kupovina u Iglu-u, piva kod Dinka, ćak nas je i častio kavom, haha, druženje s ostatkom penjačkog svijeta, Špeco i dečki iz GSS-a i evo načina kako na najbolji način provesti jedan ljetni vikend.
Objašnjenje o "kvocanju", jednostavno, dečki misle kako nisu spremni za takve težine, a ja mislim kako ima mjesta i za još teže. Pa kao ono, ja sam ih zapeljao u to, nisu oni to mislili, itd. Kad smo sve to prošli, nitko ni riječ spomenuo nije. Uz stariju gardu, Igora i Sinišu, ugodno su me iznenadili Marin i Darko, jako jako dobro.
Častili smo se i finom papicom, rižoto onako i ovako, špageti, plodovi mora, skuše itd, na kraju u Klc i pica u Tifani-ju.
Na kraju i malo negativnog, navečer u nedjelju, mobitel mi nije prestajao zvoniti, netko je stradao U Paklenici, do kraja. Nisam imao pojma ali ubrzo saznajem, u 19,30 smrtno je stradao mladi Austrijanac. Bizarno, partner ga nije dobro osiguravao, s vrha smjera, kod početka spuštanja, partner je vjerovatno "zaspao". Žalosno, nije ovaj sport za svakoga, pogreške, neznanje, neiskustvo, nepažnja i evo vraga.
Zato još jednom za sve moje, penjače i ostale iz Klc-a, pamet u glavu, za sve ostalo nakon završenog, pa i "kava (piva) kod Dinka.
Sićko.
(slikice na Picasi)

Noć i Dan

Da li ste ikada čuli da netko kaže: „Glup si ko noć!“ Zašto bi noć bila glupa? Možda zato što je mračna i skriva sve što mi inače vidimo po danu ili…čuli ste i ono:“ Jutro je pametnije od noći“(to se pak može svakako protumačit) Da li smo glupi onda mi ljudi što ne vidimo u noći ili je noć glupa što vješto skriva sve ono što bi mi ljudi po danu vidjeli. U svakom slučaju bolje je reći :“ Glup si ko pas koji laje u noć!“ E sad,neki bi rekli da pas vidi po noći ono što ljudi ne vide ili još bolje osjeti,namiriši ili što već…tako da ni pas koji laje u noć nije glup,možda je čak pametniji od ljudi u tom slučaju…hmmm.. Ali ja ću ubuduće govoriti :“Glup si ko pas koji ne prestaje lajati u noć“ „Glup si ko pas koji laje od 22h pa sve do 6h ujutro i to 2-3m od šatora, 1m od svog vlasnika pa zatim kružno oko šatora, pa malo dalje, pa onda bliže, pa tako cijelu noć i zoru!“ „Glup si ko pas koji se zagrcne od silnog lajanja, koji uzima pauzu od 1min. i zatim kreće ponovo lajati!“ A možda je jadan pas samo retardiran i onda možemo okriviti samo njegovog vlasnika što ga vodi na takva mračna mjesta ….. Onda,tko je glup?
Ja sam sve to trpila…..možda sam ja glupa? Ili ostatak ekipe? Sigurno su se i svi medvjedi osjećali glupo i svi ostali stanovnici Samarskih stijena a možda čak i Bijelih stijena… Hmmm..možda je ipak noć glupa!
Subota 19.7.nije odavala tragove kiše koja je uporno zalijevala u petak ceste,prozore i vješto sakrivala ljeto u gradu, nego je zasjala na suncu i pružala vedrinu predstojećem izletu kojeg smo isplanirali dan ranije.
Pet avanturista : Australac,Braveheart, Debeli Ciciban, Vojnik i ja bili smo glavni likovi u pohodu na Samarske stijene. Sporedni likovi bili su radišni velebitaši na koje smo naišli pored Ratkovog skloništa i sa kojima smo proveli ugodno druženje uz vatru,roštilj i ostale zanimacije pa su sa vremenom postali isto tako glavni likovi u našem vikendu!
Prvi dan penjali smo par manjih smjerova pored Ratkovog skloništa od kojih su neki pospitani a na nekima smo napravili osiguranje odozgo i tako penjali na Top-rope. Bilo je težih i lakših,za svakog po nešto.
Smjerovi iznad samog skloništa nisu baš preporučljivi za penjati dok ekipa dolje krpa kučicu i radi punom parom. Sve u svemu,penjali smo,umorili se,napravili bivak,složili šator i sve to u stilu „A je to“.
Nakon toga, palo je druženje uz vatru sa ekipom koja je roštiljala sve živo i neživo. Bilo je na roštilju piletine,krmića,jegera,pučkih kobasica,velebitaša,sojine šnicle za Debelog Cicibana i raznih ostalih mesnih proizvoda. Tako se jedan nesretnik u potrazi za svojim pilećim krilcem previše nagnuo iznad roštilja i nekim neshvatljivim potezom završio zajedno sa svojim krilcem na roštilju. Uspješno su ga izvadili i dok je on gledao svoje opečene prstiće ja sam uspješno pojela neko malo krilce koje se našlo u mojoj blizini :-). Bio je kasnije još puno krilaca za nesretnika,ne brinite :).
Tihi zvuk gitare i pucketanje vatrice bio je idealan samo u dionicama od par sekundi u kojima je onaj isti đukac od početka priče hvatao zrak za svoj cijelonoćni solo koncert.
Nedjeljno jutro odavalo je tragove na mom licu od „prospavane“ noći, dok su drugi tvrdili da im to nije smetalo,da su ignorirali,da nije bilo strašno, da ovo, da ono….da My Ass! Što ste mislili? Da medvjed stvarno sjedi cijelu noć iza kamena i pilji u šatore dok čeka da netko ide pišat???
Nije bilo smisla više penjati oko skloništa,vrijeme je curilo a mi smo se odlučili na bitku sa Visuljicom! Pozdravili smo ekipu i psa koji je uredno spavao kao zaklan(što sam čitavu noć i priželjkivala da mu se desi) i uputili se na već poznato bojište. Tamo nas je čekala neka šestica kojoj je Braveheart objavio rat još prošli put, a sada je u bitku uvukao još dvoje nevinih ljudi. Ciciban je čak prokrvario i izgubio, a mene su ruke izdale i bez krvi. Ni sami Braveheart nije pokorio taj smjer. Vojnik je išao po komplete! Bitka se nastavlja po malim bojištima……
Samo se pitam da li ima još onih starih,mladih iskusnih zainteresiranih za kakve nove akcije? Da li su možda neki preveliki da vode nas male u veće akcije? Nadam se da mi se samo učinilo,da je fjaka kriva kao što je i noć glupa….
željka

Dan Grada Karlovca i SOD

Evo malo obavijesti o aktivnosti SO Dubovca za Dan Karlovca 13.7.08.
Napravili smo prečnicu od šetališta pa do vrlo uglednog spomenika palim borcima i namamili znatiželjnike da se provozaju i uživaju u tom jedinstvenom događaju.
Koliko puta imate šansu preletiti preko parka? Jedanput godišnje bez posljedica uz SO Dubovac ili više puta godišnje ako vas neki grubijan katapultira nogom u dupe u tom pravcu, naravno sa posljedicama. Pa eto, uvijek ima izbora. Kako tko voli :-)
Da ne duljim,ima jedna zgodna prezentacija na:
http://www.pd-dubovac.hr/dwl_files/dg/dg2008.html
ili na našem albumu:
http://www.pd-dubovac.hr/speleo/index.htm
a ima i 37 sekundi jednog filmića mog kolege,koji se ni kriv ni dužan našao u zraku tog nedjeljnog prijepodneva:
http://www.youtube.com/user/sanbaro
Nije se baš nešto AOD alpinista ukazalo tog dana,tu i tamo koje lice ali brzo su dali petama vjetra. Šteta!
Ajde, nema veze…bit će toga…ak ne u gradu, onda u nekoj jami!
Bilo bi zgodno ovaj vikend pred nama obilježiti sa nekim izletom,zar ne?
Vidimo se!
željka

Četvrtak

Ekipa, svi koji još niste pobjegli na more,jedrenje i ostale ljetne zabave, dođite sutra ( u četvrtak) pred društvo u 17.30h od kud bi krenuli na naše tjedno vježbanje mišića. Otišli bi do Ogulina u Đulin kanjon gdje navodno postoji nekoliko smjerova svih težina pa da vidimo što se tamo da napraviti!
Siniša, pođi sa nama jer vjerovatno možeš sjediti u nekoj piceriji i žvakati picu dok gledaš kako se mi znojimo, a po potrebi možeš nas gađati i sa maslinama :-)
Vidimo se!
željka

Visuljica je primjereni naziv!

Bili smo aktivni i ovaj vikend! Super su ovi izleti iznenađenja!
U nedjelju 6.7. bili smo na mjestu za koje nitko od prisutnih nikad nije čuo! Pa di ćeš bolje!
Gajo je to mjesto dan ranije bezuspješno tražio po internetu jer ga je zanimala informacija koliko ima pješačenja od auta tj. da li će na noge staviti sandale ili tenisice. Zbog te nedoumice i drugi su okretali brojeve telefona i sramotili se po županiji postavljajući pitanja o nepostojećem penjalištu!
Joj dobro, pa što ako sam pomiješala par slova! Visuljica,Souljica ili neka druga Uljica, nije bitno! Bitno je da smo je pronašli i da su svi sa sandalama preživjeli.
Cesta koja vodi do Kleka vodi i do „Neštouljice“, samo smo se malo duže vozili po kaldrmi i nakon par minuta zaustavili aute. Od auta do stijene ima 5min.hodanja po laganom usponu a zatim slijedi 5min. po takvoj strmini da bi i žičara pregorjela :-) Uspuhani ali sretni stigli smo pod stijenu i ugledali više od nekoliko uređenih smjerova svih težina. Svi su u hladovini….
Na toj stijeni nema one male beštije kao u Ozlju ali zato ima pauk sa šarenim štramplama i druga neobična bića zbog kojih nije bilo ugodno gurati prste baš u svaku rupicu. Nije bila rijetkost čuti sa stijene nešto poput: „Bljak“ i „Uuuužaaasssss“ uz obvezno popratnu grimasu koja je krasila i ovako od truda iskrivljenu facu penjača! Ocjene smjerova su od lakših+ do teških+. Stvarno ne znam ocjene ali znam da je bilo za svakoga po nešto! Gajo i ja smo mogli snimiti dugometražni film naslova „Penji i padni“ na jednom smjeru koji je sam od sebe mijenjao morfologiju. Čudo neviđeno! Da smo imali onu spravicu za brojanje scena(koji je uopće naziv?) ,mislim da bi se raspala koliko smo puta napravili KLAP. Čula sam od jednog prisutnog člana iza leđa kako kaže: „ajme,jadna špaga“dok je promatrao tu našu borbu . Bio je tu još boraca koji su objavili rat tom smjeru ali moram napisat da na kraju ima više žrtava nego pobjednika. Nećemo još dignuti spomenik žrtvama jer se rat nastavlja! Privremeno povlačenje je potrebno samo dok se ne formira nova grupa boraca! Nadam se da će se svatko od Vas slijedeći put pojaviti u ovoj borbi na Visuljskom stratištu!
I još nešto! Imali smo izdaju od strane jednog Cicibana koji se tog dana nije pojavio kao što je rekao, a bio je bitan zbog posjedovanja rastezljivog oružja zvanog štrik! Cicibanu,kukavico!
Zato smo imali novog vojnika koji je noćni rat zamijenio dnevnim, a borbi se odavao svim svojim živim i mrtvim osjetilima! Svaka čast Ševa!
Željka

Nije riječ o AO-u nego o SO-u

Heloo svima koliko Vas ima!
Da vas obavijestim kako smo krenuli sa ažuriranjem SO stranica koje su pale u zaborav i na kojima se nabrala velika paučina. Nakon što smo rastjerali nastanjene tarantule,jedva smo umetnuli novosti i starosti. Potrudit ćemo se održavati stranice kako bi svi bili informirani na vrijeme o predstojećoj speleo školi, kao i o svim akcijama na kojima članovi SO-a sudjeluju. Bez obzira što nas je malo, mi smo na najviše akcija :-) Na linku http://www.pd-dubovac.hr/speleo/index.htm možete pogledati obavijest za Dan Grada Karlovca (13.7.08.), a usput pročitajte i članak Igora Jelinića o istraživanju Kite Gaćešine. Ovim putem Vas pozivam da za Dan Grada dođete provozati svoje tijelo po špagi i da se malo družimo uz lovačke priče.
Penjačice nisu potrebne!
Cicibani, dovedite cure!
Željka

Danas i jučer!

Pozdrav svima!
Tko je zainteresiran i tko može, večeras se vidimo u 17.30h ispred Dubovca od kud krećemo za Ogulin.
Dvorana se zatvara preko ljeta i danas nam je zadnji trening do jeseni pa ako možete, dođite!
Nas nekolicina je bila uporna sa tim treninzima po umjetnoj stijeni i mogu u svoje ime napisati kako mi je to puno značilo. Što je najbolje, čak se vidi napredak i kod naših cicibana…hehe… Super su!
Hvala Ogulincima-paucima što su nam omogućili sve to i nadam se da ćemo iduće godine doći u Ogulin sa pozivnicom za svečano otvorenje karlovačke umjetne stijene! Jao,jao,jedva čekam :-) Bit ćemo lijepo obučeni i mat ćemo svečane penjačice samo za taj događaj :-)
Pustimo maštu i vratimo se u stvarnost…..
Jučer, dakle u srijedu 25.6.posjetili smo Kamenjak. Gajo, sjećaš se? Fratar je pitao za tebe..he he..:-)fališ mu!
Dogovor je bio da idemo u kupaćim kostimima zbog visokih temperatura, tako da je puno ljudi otkazalo izlet jer se nisu depilirali na vrijeme. Pojavilo se nas pet depiliranih(Sićko,Marino,Darko,Vedran i ja) i krenuli smo ranom zorom da stignemo što više popeti. Čim smo došli i izašli sa putića koji vodi do stijena,ukazao nam se smjer na kojem piše ocjena VII. Ni pet ni šest, već sedam i to na suncu i bez obzira na to Vedran se pohlepno bacio na smjer kao da više niti jedan drugi ne postoji. To isto i ja radim ali samo u slučaju kada ugledam čokoladni kolač,pa ajde,kužim ga, to je jače od njega. Dok je on gore penjao, mi smo stajali u hladu i pregledavali vodič u kojem piše da Vedran upravo stenje u Kardinalu,ocjene 6a+(po novome). Zaključili smo da ima smjerova i u hladovini i čim se Vedran uspješno popeo na svoj kolač, pokupili smo krpe i pobjegli na drugu stranu. Hlad nam je pružao užitak u nekim šesticama a,b,+,-,ovo ono, pa kasniji hlad ponovo nešto kao 5a,5b,5c+ + +,a onda smo svi već nosom parali nebo koliko smo dobri, a zatim smo za kraj dobili hladovinu ispred smjera 4 i 5a u kojima smo jednostavno briljirali! Da nismo bili umorni i da nam se štrik nije na kraju zaglavio u jednom smjeru,odletili bi svi do jednog u zrak koliko smo bili napuhani od silnog uspjeha :-). Ovako smo ostali na zemlji i morali smo pješice natrag do auta. Ah,nikako da poletim….
Na kraju se nas pet balona (na zrak) odlučilo prošetati Golubinjakom i provjeriti izgled tamošnjih stijena. To je mjesto idealno za penjanje po ovako vrućim danima,hladovina je neprobojna i nema šanse da izgorite. Jedino postoji velika opasnost od strašnih vjeverica Kopitarki koje napadaju na nekim dijelovima šume,ali više o tome zna Sićko…..obavezno ga pitajte:-)
…….i tako idemo u Ogulin….dođite!
željka

Četvrtak-zna se!

Ekipa,idemo danas u Ogulin!
Nađemo se u 17h i 15min ispred društva. Idemo ranije zbog niže navedenih problema sa ogulinskom beštijom. Nismo sigurni kolika nam je šansa da je danas sretnemo ali ja se iskreno nadam da je mala ili nikakva! Možda je čula za zbivanje u Generalskom Stolu u crkvi koje se desilo ovog ponedjeljka pa je expresno otišla na dernek plašenja male djece..hehe..nadam se...
Zato,tko se ne boji te strašne zvijeri, neka se pojavi ispred društva u navedeno vrijeme. Stijena čeka!
Nadam se da se vidimo u većem broju!
željka

Penjališta, Klanac i Ozalj

Haj svima,
na stranicama AO-a stavljene su slike sa skicama smjerova penjališta u Klancu i Ozlju.
Eventualne primjedbe i dodatke molim dostaviti na moj e-mail.
Pozdrav svim "cicibanima" i "vevericama", Sićko.

Kad vještice polude i alpinisti bježe...

Ako ste se ikada pitali da li su priče o klečkim vješticama istinite ili su samo mit na kojem se zasniva ogulinski turizam, nas sedmero vam sad možemo sa sigurnošću potvrditi da smo je vidjeli glavom i bardom! Pošto su vremena takva kakva jesu,spustila se ona u civilizaciju i sad tamo živi! Obratila nam se, iscerila i potjerala nas metlom…
Ma prvo da vam kažem kako su me Cicibani ugodno iznenadili kada sam ih ugledala kako sjede ispred našeg društva točno u 18h i čekaju polazak za Ogulin. Rekoh sama sebi: „Ajme, super! Koja volja i želja za penjanjem,pa čak i tekmu naših kockastih propuštaju radi treninga!“ Zbog tog silnog entuzijazma potrpali smo se svi u jedan auto i krenuli. Pošto je jedan od cicibana izuzetno debel,imao je sreću sjediti na suvozačkom mjestu, dok se nas četvero tankih i „vitkih“ potrpalo otraga. Hvala našem vozaču Marinu (Brave Heart) za tu odluku jer bi inače jedan član izvisio. Dok smo ulazili u Ogulin,jedan ciciban me pitao da li će stvarno biti WideoWall u dvorani sa prikazom tekme, a drugi je odmah priupitao za šank sa pivom! Ajme! Tada sam shvatila da je ona volja i želja od početka priče bila potaknuta slatkim pričama prijašnjeg posta….hehe…. Baš su šašavi ti naši Cicibani! Kad smo napali stijenu,sve je bilo super! Čuli smo za svaki zabijeni gol,informacija nije nedostajalo a mogu reći da su i neki od nas zabili napokon svoje golove na stijeni! Baš smo se zapalili i raštrkali svatko ispod svog cilja za penjanje kad je uletila ona…. Raščupana kosa, oštri pogled i par grubih riječi bilo je dovoljno da nas sve na trenutak ostavi bez riječi! Njeno oružje je ipak presudilo pa smo morali spakirati krpice i otići. Ljudi,metla je metla, nema sa tim zajebancije! Užas koji nas je potjerao iz dvorane,gonio nas je sve do prve birtije gdje smo pivom istjerali strah iz kostiju a i ujedno skovali plan kako da tu beštiju više nikad ne sretnemo! Nisam sigurna koliko smo dobro skovali plan jer nam je pažnja bila usmjerena na vesele ogulince koji vise iz svih otvora na jurećim automobilima! Nije ni čudo da nam je mitska beštija bila iz iritirana kada obični smrtnici rade takav dernek iz njoj sigurno nepoznate stvari! Bilo kako bilo,šteta što većina Vas propušta te četvrtke….
željka

Blog duhova!

Neću sada pisati o duhovima, nego ću vas obavijestiti da se i sutra u četvrtak ide u Ogulin na stijenu.
U dvorani će biti obješen VideoWall na kojem će se moći pratiti tekma dok se penjete a neposredno ispod stijene biti će postavljen šank sa točenom pivom (karlovačkom) koja će se moći točiti po želji i potrebi.
Ako vas zanima urlati gooooooool ili majmuuuneeeeeeee sa stijene, dok vas ovaj dole osigurava i ujedno plješće,dođite sutra u 18h ispred društva kad krećemo prema Ogulinu.
Vježbanje na ovakvoj vrsti stijene neće trajati još dugo zbog ljetnih praznika, tako da iskoristite mogućnosti koje nam se pružaju dok možete…..
Naša Ka stijena tek je u planu, a znate kada se nešto jako želi da se teško zametne :-) Nadam se da ovo neće biti takav slučaj nego da su majstori u vrlo maštovitom i plodnom stanju!!! :-)
Pozdrav!
Željka

AKCIJA!!!

Alo uspavana ekipo!
Nemam ništa protiv kiše ovih dana,čak mi je i drago zbog tih padalina! Zamislite kako će nam sve biti jako zeleno i nabujalo kad grane sunce :-) Možda nam ta bujna vegetacija bude štitila usijane glave dok plazimo do nekog (samo nama poznatog) cilja sa velikim ruksakom na leđima. Treba gledati pozitivno na mokre vikende…zar ne? Ali ako bude i slijedeći ovakav,mislim da ću napraviti lastu sa pregibom preko balkona jer mi je već kričavo crveno u živi strpljenja,a sudeći po prognozi za idući vikend,piše nam se ISTO! Ako vidite nekoga sa kompletnim ronilačkim odijelom da hoda po Radićevoj,molim Vas da ga uzmete pod ruku i odvedete do najbliže ustanove gdje se dijele tabletice svih boja!!!
Kako sam uopće došla do toga?hmmm…
E da,pošto je vikend bio takav kakav je bio,terapija je hitno potrebna pa smo se za sutra nas troje dogovorili otići u Ogulin na umjetnu stijenu! Znam da je sastanak ali on se može održati i nakon penjanja :-) Što se tiče termina za četvrtak,on i dalje postoji, nismo ga mijenjali nego nam je uletio i termin za sutra. Pa bi molila sve zainteresirane da se jave za sutrašnju akciju. Krenuli bi između 17.30. i 18h u Ogulin pa bi bilo zgodno da nas bude više…
Ajmo,ajmo….ne budimo lijeni……javite mi se! Imamo još dva mjesta u autu! Još malo pa prodano :-)
Željka

Uživanje na Dravi

Hi!
Evo me ponovno tu!
Malo sam bio u svom rodnom gradu Virovitici i družio se sa prijateljima i rodbinom.
Sretan sam što sam mogao s prijateljem koji se bavi proučavanjem prirode , proći čamcem i Land Roverom veći dio rijeke Drave od Varaždina do Vukovara i vidjeti te ljepote, za koje malo ljudi uopće zna. Vidio sam jedina dva para Stepskih Sokolova u Hrvatskoj, vrlo rijetkih ptica, koji se gnijezde na području Vukovara. Vidio sam crnu Rodu, orla Štekavca i još nekih vrlo rijetkih ptica i životinja koje se gnijezde u našim krajevima. Drava je prekrasna rijeka i šteta što nema organiziranih izleta da bi i ostali to mogli vidjeti, a s druge strane bolje je za životinje, jer bi ih masovni turizam vjerovatno otjerao. Vidim bili ste aktivni i još uvijek se penjete, to je dobro. Nadam se da ćemo u skoro vrijeme opet otići na jedan organizirani penjaćko - kupalački izlet na more. Pozdrav svima i vidimo se u utorak.

Ogulin,penjanje

Haj svima,
Željka me zadužila obavjestiti sve, sutra 05.06.2008.g. oko 18.15h, ispred Društva, kreće se u Ogulin , umjetna stijena u dvorani čeka na Vas.
Move your arsis, bodies, etc. haha...
Pozdrav, Sićko.

Ozalj

Haj svima,
Klanac, ha, nije loše, kad se baš ne ide dalje i to je OK. Marino i ja u subotu, Ozalj. Vrućina svud oko nas, a pod stijenom hlad i nešto komaraca. Ispenjali Centralni i Desni. Nije loše, nije. Desni sam već i zaboravio, samo što smo ga pred vrhom malo zaobišli (po starom sistemu), Marko je od njega napravio na kraju 6b/7a, ako se ide točno po spitovima. Nema što, zaj....no. Tu smo se izmorili da smo započetu lijevu varijantu odmah do Centralnog malaksali. To bi ga došlo između Lijevog i Centralnog. Mislim da je to ispenjano, Petar K. i Branimir, čini mi se. Ravna okomica, dobro izgleda. Marko je dobro napravio spitanje (izvaditi jedan pri kraju) i ziherštand. Morali bi urediti i Ozalj i Klanac na taj način.
Ozalj je savršen za vruće dane, hlad ko u rogu.
Pozdrav, Sićko.

Akcija ili dremanje?

Pa zar nitko nije bio nigdje??? Čula sam da se netko muvao po Ozlju! Istina?
Gdje su bili Cicibani? Za jednog od njih me je pomalo i strah…. Pitate se zašto? E pa….vidite,Ogulin, četvrtak, umjetna stijena i netko u tim godinama, kada se razvija,raste i mutira (ovo sa mutiranjem je već trebalo biti skoro gotova stvar),misli da sve ide po planu i programu, a onda na zaprepaštenje svih prisutnih i sebe samog, u trenutku velikog napora ispusti milozvučni glasić zapomaganja na kojem bi mu zavidjele sve dame bivšeg dvorskog svijeta, a ni duhovi ne bi ostali ravnodušni! Da iz onog tijela, već oblikovanog sa mišićima,obraslog sa dlakama i stavom jednog Ramba može izaći jedan onakav zvuk,nije bilo nikom jasno. Cicibanu, jesi se doma pregledao? Hehehe…
No, bilo kako bilo, nadam se da ćemo se i u četvrtak okupiti ponovo za Ogulin i da će još netko nešto pridonijeti za nastavak ovog našeg penjačkog Freak Show-a! E da, Sićko, fenomenalno, samo nastavi tako, uske hlačice,hmmm… da….. :-)
A što se tiče ove nedjelje,posjetili smo Klanac u velikom sastavu : Jela, Marko K. i ja. Penjali smo smjer Grm i Žbun! Trava i grmlje su preuzeli glavnu riječ na stijeni pa je bilo malo čupkanja trave da se smjer ukaže a nakon toga smo popeli vježbe radi Centralni, Školski a Bosonogi je Marko malo izbušio pa se sada može normalno postaviti prilikom penjanja, a za Klanac nismo imali više dovoljno fikseva. Imali smo u posjeti i lokalni pljusak , Jela je obukao kupače gače i uputio se hrabro u Kupu ali se ispostavilo da mu služe samo u slučaju da se posklizne i padne jer svjesno kupnje nije dolazilo u obzir! Brrrrrr….
Super zabava za nedjeljno popodne i nadam se da ste i Vi uživali!željka

Trening-Ogulin

Alpinisti i cicibani!
Sutra je četvrtak pa bi mogli ponovo trenirati rukice i nogice po umjetnoj stijeni u Ogulinu.
Polazak u 18h ispred društva Dubovac i dovucite što više autića sa sobom jer nemam pojma kako stojimo sa prijevozom.
Ajmo ajmo ajmo,curice i dječaci!
Lp,
željka

The Addams family

Hm, kasnim sa pričom kako je bilo na GO… Gdje smo bili? Što smo radili?
Trebalo mi je neko vrijeme da se vratim u stvarnost nakon prekrasna četiri dana godišnjeg odmora provedena na meni najdražoj planini… I sada dok ovo pišem dođe mi da pokupim svoje stvarčice, napustim uredsku stolicu, kupim si stolčić, frulicu, tri ovčice i odem daleko, daleko…
Eh, prvi dio GO vas sigurno ne zanima… Ukratko, bili smo na Rabu. Sunce smo gledali cijela 2 dana!! Nakon toga, ostalih 10-tak dana: kiša, malo sunca, kiša, pa pljusak, pa kiša, pa opet kiša, pa… Umorila sam se više od sjedenja, jedenja i spavanja! Sladoleda sam pojela ka nikad u životu! No nije sve tako crno. Između dva pljuska uspjeli smo otrčati do grada, pa nas opet kiša opere do kuće… Ali bila je to dobra priprema za 21.5. kada smo se uputili na Velebit.
Došli smo ujutro na trajekt kada nas je ispratila sa Raba – KIŠA. Naravno, kiša nas je pratila skroz do Alana gdje smo bili stacionirani sljedeća 4 dana! U domu nikog nije bilo osim optimističnih domara koji su nas uvjeravali kako će se vrijeme popraviti. Nisam baš bila optimistična. Kasnije su na Alana zalutala i dva Splićana koji se u srpnju spremaju na Mont Blanc. Divni ljudi koje pozdravljam ovim putem i podsjećam na dogovor koji smo ostvarili na Alanu!! He he! Rano smo otišli spat u nadi da ćemo sutra ugledati sunce. Noć je bila jako duga, kako to ide kada spavaš u planinarskom domu – pogotovo kada si jedan od onih koji ne hrče nego samo sluša!! Dan koji je osvanuo nije bio nešto. Padala je kiša! Klasika… U jednom trenu sam se osjećala kao da nas snima skrivena kamera ili smo i mi dio Adams familije!! Uvidjevši da kiši nema kraja, započeli smo našu hodnju pouzdavši se u našu staru „Nema lošeg vremena, nego samo loše opreme!“. Oprema se pokazala kao dobra, ali pogleda na Zečjaku i Kiti nije bilo! Bili smo cijelo vrijeme u oblaku. Doslovno ništa nismo vidjeli! Dobro smo se smočili, osvojili dva vrha i mokri se vratili u dom. Malo se posušili i krenuli na Premužićku gdje nas je ulovio takav pljusak da to nije za pričati! He he. Kada smo došli u dom bilo je već puno ljudi koji su nas molili da sljedeća dva dana nejdemo za njima jer donosimo loše vrijeme – i tako smo postali sinonim za loše vrijeme… He he… Treći dan osvanuo je prekrasan. Trebali smo taj dan otići u Karlovac jer je dom bio krcat. Domarka je bila tako susretljiva i draga i ostavila nas je još jednu noć u sobi sa nekom ekipom iz Rijeke. Puna soba, kaj da vam kažem nego treba samo paziti kada padne mrak gdje legneš. Bili smo doslovno kao sardine. Treći dan smo prošli Premužićevu. Obišli smo Krajačev kuk (kada god prolazim onuda – tradicionalno ga obilazimo jer mi je prekrasan), Crikvenu, Rossijev kuk, Pasarićev kuk i Gromovaču pa natrag u Alana gdje smo sa Buljme gledali zalazak sunca koji je bio prekrasan jer je bilo vedro za popizdit! Zadnji dan smo obišli Veliki Kozjak te se uputili prema autu pa do Senja na kavu pa malo do Karlovca na sljedećih tjedan dana a možda i duže! He he… Puno je toga ostalo za obići…
Jednom mi je jedan prijatelj rekao:“Ima vremena više nego života!“ Vjerujem mu i zato se tješim da će me uskoro Velebit opet vidjeti i ja njega doživjeti sa svim čarima i onim malo manje lijepim trenucima…

My mission completed!

Dragi moji Alpinisti i oni koji će to postati!

Priznajem da sam sretan što je ovaj projekt završen i nije mi žao što sam bio mali djelić svega ovoga. Zahvaljujem se prvenstveno Sićku i Bani koji su taj projekt iznijeli većinom na svojim leđima i svojski potegli da se sve zamišljeno i provede u skladu s mogućnostima. Nadam se da ste vi zadovoljni i da ste ipak nešto naučili. Sada sve ovisi o vama. Naime škola je gotova, ali time nije sve gotovo, to je samo početak. Sada slijedi nadogradnja koja se stiče penjanjem i penjanjem. Ne zaboravite - Ne srljajte i ne trčite za skalpovima, budite realni u procijeni svojih mogućnosti. Molim Vas sve skupa da sada ne mislite kako više ne trebate dolaziti na sastanke UTORKOM, ako vi ne dođete, neće doći ni drugi i tako će se sve srušiti, ovaj će rad i trud biti uzaludan. Dakle molim vas, da ma koliko vam bilo teško i dosadno dođete na sastanak, jer jedino tako možemo nastaviti sa radom odsjeka, a i vaša je obaveza organizirati slijedeću Alpinističku školu i pomoći u njenoj realizaciji. Kao što sam i obećao na početku osnivanja AO, nakon škole ja se povlačim i sve svoje dužnosti prenijet ću na Vas, zato što vjerujem da ste sposobni nositi se sa obavezama odsjeka. Naravno da Vas neću ostaviti na vjetrometini, bit ću tu blizu i pomoći ću koliko treba, ali sada je na vama da dokažete i onima koji nisu vjerovali u vas da nisu bili u pravu i da to možete.
Volim Vas sve skupa i ponosim se što sam bio uz vas i što ste me prihvatili sa svim mojim manama i vrlinama.
Siniša

Gotovo je gotovo ....

Sićko je napisao;
Haj svima, 21.05.2008.g. na planinarskom domu Kalvarija u 19.00 h bit će završna podjela diploma polaznicima alpinističke škole. Zamoljavaju se svi polaznici i instruktori i svi ljubitelji penjanja i malo extrem sportova da svojim prisustvom pridonesu dobrom i ugodnom druženju. Sićko.

Alpinistička škola

Haj svima, zadovoljstvo mi je evo na kraju škole reći kako sam zadovoljan sa svima vama, mislim na ukupan moj dojam. Normalno, bilo je propusta i nesuglasica ali gledajući cjelokupno, naučili ste nešto (nadam se haha), vidjeli i doživili nove stvari, podružili se, upoznali neke nove ljude i krajeve, itd, itd. Ovaj dio sam malo poljepšao... Obzirom na brojnost od 24 polaznika, uz samo jednog odustalog, znači 23 osobe polazile su školicu, nije tako ni loše, vremena koje nas u početku i nije najbolje služilo, zauzetosti instruktora, dosta veliki program (obavezni) završili smo i napravili sve zadano kako smo najbolje znali. Imali smo i malu pomoć sa strane, zahvaljujem se svima , Branimir Rajšel, Marko Vučinić, Darko Berljak, Jana Mijailović, Marko Kulaš, Igor Jelinić. Posebno se zahvaljujem našim predavačima i instruktorima, Vlado Furač, Marina Šojat, dr. Maja Bujević, Marino Ivasić, Siniša Brkić, Darko Domitrović, Dinko Friščić, Branko Šavor, Irena Hrastovćak. Normalno da sebi neću dati zahvalu ali ću to napraviti Bani, kao vođi škole(Dubravko Butala) i HGSS-u Karlovac na velikoj i nesebičnoj pomoći oko realizacije škole.Još bi se zahvalio i Siniši Šušku na njegovom nesebičnom i posebno psihološkom načinu pomoći. Ovo prilikom nabrojati ću i polaznike:Juraj Štulac, Tin Butala, Boris Kranjc, Gajo Dojčinović, Marija Đerek, Davor Ivanković, Slobodan Kožul, Igor Kranjc, Vedran Vučić, Berislav Grgičak, Martina Bišćan, Marin Gotovac, Ivana Barešić, Darko Grba, Sanja Katić, Damir Butina, Igor Pavlaković, Ivan Rozgaj, Ana Fudurić, Petar Mišković, Krešimir Pajtak, Iris Duić, Željka Janjanin. Redovitost na predavanjima i na izletima nekima će i pokvariti završetak, jer sam na početku rekao uvjete o tome. Slijedi još samo završni ispit i predavanje koje ćemo obaviti nakon dogovora s instruktorima i možebitno gostima. Naučili ste nešto novo, probali i osjetili, hm...haha, ali mislim da je bilo zabavno. Ovo iskušenje, a i većinu naučenog, pamtiti ćete cijeli život, meni je to, a i Bani i svim instruktorima najveća nagrada za sav uloženi trud. Ne bi želio nikakvu ljutnju na bilo koga jer to nije dio alpinističkog kodeksa ili ponašanja, tolerancija i priznavanje tuđeg "ja", vrlo je bitan u ovakvom sportu. Zahvaljujem se svima na razumjevanju, Sićko.

Što radite od 21.5. do 25.5.?

Bok svima! Eto, Damir i ja još sitno brojimo do našeg zasluženog (starog) godišnjeg odmora. Kako niti jedan godišnji ne provodimo totalno pasivno i za ovaj imamo jedan plan, a sada koristim priliku da pozovem sve koji nam se žele pridružiti. Naime, nakon onog "lijenog dijela" godišnjeg, u srijedu 21.5. idemo na Alana. Tamo ćemo provesti dvije noći i obići Zečjak, Veliki Kozjak i okolne vrhove. Inače, dom na Alanu je zauzet 24. i 25.5. tako da je potrebno rezervirati smještaj što prije za one koji žele ići... U petak 23.5. ujutro idemo u Rossijevu kolibu gdje ćemo odsjesti jednu ili dvije noći (prema dogovoru). Iz Rossijeve ćemo obići Krajačev kuk, Crikvenu, Gromovaču i Vratarski kuk (ako koji vrh i ne stignemo obići - nema beda, uostalom došli smo uživati). Povratak u Karlovac bi bio (najvjerojatnije) u nedjelju 25.5. Ukoliko ima zainteresiranih, pridružite nam se - bilo bi nam drago! Naše brojeve mobitela imate - ako nemate, naš Siniša ima sve!

Ludi provod u Lici!

Sanja je napisala:

U subotu „rano jutro pola šest“ kada je sav normalan svijet spavao i uživao u svojim toplim krevetićima razmišljajući „danas ću poderati krevet izležavajući se“ ili radeći neke druge stvari , meni je prvo palo na pamet da popijem prvu jutarnju nesicu prije polaska jer obično kada krenemo nekuda – OSTANEM BEZ NJE!!!! Nakon što je Damir marljivo proučio kartu večer prije polaska, ja sam ujutro saznala da se ide u Liku! Oduševila me sama pomisao na to... Prekrasno vrijeme, malo vjetrića, prazan autoput, jutarnji mir i svježi zrak natjerao nas je da odmah pokupimo svoje stvarčice i kako bi naši stari rekli „pinklec na rame i put pod noge“! Iako su neki još uvijek muku mučili sa posljedicama tradicionalne biciklijade za praznik rada….  Uz nekoliko stajanja na autoputu – prvo Damir, pa auto, pa ja….. stigosmo mi i do Gračaca. Istina, grad nije neka slika ni prilika ali eto – ne može baš svaki grad biti lijep kao Karlovac! Kako smo došli do odredišta gdje smo ostavili auto i krenuli prema Kremenu – nemam pojma! Malo lijevo, pa malo desno pa ravno pa opet desno pa gore, dolje i tu si…. Po onim cesticama (što asfaltiranim, što makadamskim) i naša vjerna suputnica Natasha (GPS) se izgubila a da ne bi mi…. Došli mi do prvog putokaza za Kremen, ostavili auto, natovarili se i krenuli! Savršeno markiranim putem prema Kremenu kroz prekrasnu bukovu šumu, na „predivno“ strmoj stazi, tepihu od raznih biljaka, lišća, stijena,…. Približili smo se vrhu. Na vrhu je još bilo krpa snijega koje su još dodatno dale čari ovom prekrasnom, sunčanom danu. Malo smo se grudali, napravili malog snješka (jer ovu zimu skoro pa da i nismo osjetili zimske radosti) i nastavili do vrha. Vedar dan nam je pružio poslasticu dana – predivan pogled na Liku, Velebit, Dinaru, obližnje snježne vrhove,… Zadržali smo se kratko vrijeme na vrhu jer smo imali namjeru obići još jedan vrh – Ozeblin. Krenuvši prema dolje pomislih kako bi mi dobro došle skije…. Kada sam se penjala nisam ni sanjala kako će biti spustiti se dolje. Sva sreća da imam prirodno ugrađene ublaživače pada na stražnjem dijelu svoga tijela pa sam prošla bez većih posljedica.  Bili smo zmazani kaj da smo se valjali…. Hm… Na putu ka izvoru Kapavac, u samom podnožju Kremena na obližnjem brežuljku Damir je uočio medu koji je marljivo nešto njuškao (valjda je tamanio po mravinjaku). Nije nas ni primijetio. Na naš povik, samo je podigao glavu a potom spustio glavu i nastavio sa već započetim radom. Obzirom da je medo bio na putu - nismo išli do izvora jer se držimo one stare „pametniji popušta“ pa smo se uputili do auta koji je bio u sasvim drugom smjeru od mede. Kada smo ušli u auto – naša avantura počinje! Vozili smo se prema Ozeblinu. Došli u Lapac (kako? - to nitko ne zna) gdje smo priupitali „domaće“ ljude gdje bi mi mogli ostaviti auto pa markanom stazom na Ozeblin. Prvi pokušaj nije urodio plodom. U birtiji gdje sam ljude pitala blijedo su me gledali i pitali me „A što ima gore? A zašto bi ja gore?“ i slične nebuloze. Okrenula sam se, pokazala svoje blatno dupe i nastavila dalje. Nakon toga stali smo još nekoliko puta i svaki puta dobili drugu informaciju :-D Najjači mi je bio zadnji, očajnički pokušaj. Iz daleka snimili smo jednog relativno mladog gospodina koji je šetao cestom. Naravno, kulturno smo ga zamolili za pomoć. Mislim da po njegovom stanju ni on jadan nije znao gdje se nalazi a kamoli da nama kaže kuda bi mi trebali ići… Naslonio se on nama na auto i doslovce skoro zaspao!! Jedva ga se riješismo i nastavimo dalje žalosni jer Ozeblin nismo ni vidjeli ni osvojili. Krenuli smo prema Plitvicama. Dok je Damir vozio po makadamu od kojeg mi se i danas tresu gaće i podrhtava glas, ja sam listala našeg Poljaka. Malo po malo, smislili smo kako da ipak danas osvojimo dva komada. Pristali smo na Plitvicama i uputili se na Oštri Medvjeđak. Bio je to „piece of cake“ za ono kaj smo planirali (Kremen + Ozeblin) ali ipak ovim vrhom stekli smo uvjete za srebrnu značku HPO i počeli lov na zlato! ;-) I eto, piva je nakon toga jako dobro sjela onima koji ne voze!!  Skratila mi je put iako smo taj dan napravili 392 km. Zaključak ovog puta je da se u Liku pod hitno vraćamo ali ovaj puta ćemo na Ozeblin bez pomoći domaćeg stanovništva…..

1. SVIBANJ

Sve u svemu, nakon Sićkovog predavanja, preostalo mi je samo poželjeti vam sretan Praznik rada. Nadam se da ste već isplanirali produženi vikend i da ćete se uhvatiti za kakav žbun, naravno povodeći se vašim penjačkim guruom! Žao mi je što pojedincima nisam smio posuditi opremu, pravila su jasna, do završetka škole - ništa, ali bit će još vremena za penjanje. Svi oni koji su platili članarinu društvu i koji su ostavili e-mail adresu od juće mogu pristupiti stranicama grupe AOD na stranicama Googla.
Prijavljujete se svojom mail adresom i svojim paswordom za tu adresu, a ako ne uspijete - zovite (Sićka).

KLEK I GITARA

Bili smo na Kleku!
Uranili mi u nedjelju i krenuli put Ogulina! Vrijeme nam naklonjeno. Sve je mirisalo na jedan pravi penjački dan. U Ogulinu kupismo potrepštine i nepotrepštine, da zašto nepotrepštine. Ma zamislite jedan naš član kupio sklopivu naranđastu stolicu u Konzumu. Pita ga instruktor što će ti ta stolica, nećeš je valjda nositi na penjane? Ovaj mu ladno odgovori. Jašta, a na čemu ću sjediti u kaminu uz vatricu. Neću ga imenovati, ali vi ćete sigurno znati tko bi ta osoba mogla biti. Svi su aute parkirali dolje u podnožju Kleka, ali kako u svemu ima iznimaka pa tako i ovdje, jedan je odlučio parkirati na pola puta do doma. Znate onu kako je to u životu "Preko preče, naokolo bliže". No putovima revolucije i onim pravilom iz orijentacije "Kartu čitaj, Sićka ne pitaj, sigurno ćeš pogriješiti." i stigli smo mi na pravi put. Je da su nas putem napadali poskoci, ovisno koliko je tko mogao skakati. Pošto smo bili natrpani opremom koju su školarci prepustili instruktoru i voditelju škole - zanimljivo. Jedan od instruktora je gunđao i skidao neka nebeska tijela, što je znak da je uz znanje penjanja i poznavatelj astronomije. U domu gužva i nevjerojatno koliko je bilo planinara i penjača već u rano jutro. Neki su pojeli doručak, a neki su povješali opremu i zbližili se s penjačicama. Penjačica je bilo skoro više od penjača, (za one koji ne kuže, penjačice su balerinke za penjanje), da ne bi poslije bilo nisam znao. Krenusmo mi prema penjalištu i dođemo tamo nakon nekih dvadesetak minuta, kad tamo gužva na penjalištu i stoje ljudi u redu kao za koncert Mile Hrnića. Instruktori nisu znali jel bi List il bi Gitaru. S obzirom da obojica sviraju gitaru, odlučili se za gužvu i Gitaru. Ne moram vam ni reći tko je došao na svoje u toj gužvi. Ma nisam mislio na onog instruktora koji se cijelo vrijem penjanja držao za čupavi žbun, a kao nemojte se hvatati za žbunje i te spike. Sada su svi mogli vidjeti kako je žbun pokretač penjanja. Ipak nije on bio jedini koji je tamo došao do koristi, na njegovu žalost okoristio se i onaj koji je kupio stolicu u Konzumu. Ne pitajte zašto! Tijekom penjanja i sviranja gitare pojedinci su naučili čemu služi kaciga. Neki kažu da je bolje učiti na tuđim greškama, ali ono što naučiš na svojima, duže se pamti. Nadam se da više instruktori neće nositi kacige za školarcima i da će ih pojedinci razgrabiti još u oružarstvu. Nakon napornog penjačkog dana uslijedio je trenutak za okrijepu tijela i duha uz Pizzu i pivo. Nekako mi je taj dio bio ko melem na ranu i moje istgnute ruke od penjanja. Mislim da ću si za drugi put uzeti još po neki dodatni dio opreme. Nadam se da oni u Konzumu neće imati rasprodaju suncobrana, kako pojedincima nebi palo na pamet da je i to dio alpinističke opreme. Eto lijep pozdrav i toliko s Kleka od mene.

ORIJENTACIJA

Orijentacija! Ta tema iziskuje dosta i nije za neiskusne. U orijentaciji je najvažnije da znate gdje ste, a ako to ne znate, sigurno ste se izgubili. Ne klonite duhom, važno je ne micati se s mjesta i važno je da imate GPS ili kompas, a mobitel da ne govorim. Bilo bi gadno da slučajno nemate bilo koji od navedenih elemenata i prava sramota da vas GSS pronađe bez toga. Kog se vraga upućujte u nepoznato bez toga. Pošto ja znam da vi ne štedite na tehnici vi to sigurno imate i pošto mobitel nema signala, a kompas i GPS ne znate koristiti, sjednite i čekajte dok netko sličan vama ne zaluta na tu stranu i nađe se u istoj situaciji, ali neće vam biti dosadno, ako imate karte i ako partner zna kartati. Vrijeme brže prolazi i pomoć će brže stići. Budite mi zdravi i orijentirani. Kartu čitaj, a seljaka pitaj i sigurno ćeš pogriješiti. Recite i drugima gdje mogu naučiti sve o orijentaciji i nemojte im reći da ste to besplatno naučili, ajde bok odoh ja na WC. Pisat ću ja još o toj temi. Nego ima i ono o Suncu i mjesecu i nešto s mahovinom, ali sad nemam vremena i žurim.

PENJAČKI VODIČ - LEKCIJA 3

Medicina za ove i one! Prva pomoć! Kako da ne! Svi znamo - umjetno disanje? To vam je ono kad pušete gumenoj lutki u usta. Naravno ne onoj iz seks šopa.Ne znam kakva su vaša iskustva u tome, ali ne bih to volio ni saznati. Dobroo, ajd možda kad bi me kakva zgodna zaskočila, pustio bi to ne. Nego da se mi posvetimo toj važnoj temi. Moja preporuka je da kad god imate priliku, na penjanje povedete doktora, zlu ne trebalo, ipak je ljudski život najvredniji. Čemu štedjeti na tome kada ne štedimo na opremi. Uzmimo na primjer mi u ekipi imamo doktora, je da je anesteziolog, ali ipak je doktor i sigurno zna više od mene o medicini, ma dobro ne baš više, ali neka mu bude. Cure on vam je singl i red je da ga uhvatite prije nego postane Long play. Dok, ruke u džepove - i kad voziš naravno. Ozljede, da vidimo - kakve mogu biti? Mogu biti lakše i teške. Najvažnije je smireno reagirati i ne paničariti, ali to ne znači da ćete zapaliti cigaretu ili popiti pivo, dok ne odlučite hočete li pomoći ili ne. Dakle Cool - i redom. Prvo što morate vidjeti kod osobe je li ona ili on, ako je on, a vi ste pravo muško, onda izbjegavate umjetno disanje i stavite ga u bočni položaj i provjerite ima li u ustima kakav sadržaj (sendvić, bonbon, tako nešto) da se ne udavi, ako nema sendvič u ustima sigurno je negdje u žepu. Naravno da ćemo ga uzeti i provjeriti kakvog je okusa, ako je dobar pojedite ga da vratite snagu i da se povrieđeni u snu nebi sjetio da ima sendvić i pojeo ga dok vi dozivate helikopter ili pomoć, a u snu se ne jede i to je jaakoo opasno. Dakle to ste napravili i sada ste već junak sada vam preostaje da utvdite ima li znakova života, jel diše i ima li puls. Da ne duljim sigurno ima i nije mu ništa, a i ako je vi mu sigurno ne možete pomoći. Zovite 112 i lijepo im opišite sve ono što znate i ne znate, ali pretpostavljate. Što, nema signala, ma nema problema odite malo dalje i nađite ga. Naravno ozljeđenog ne smijete ostaviti samog, ako je težak nije baš za nositi, a ako je uz to i povrijeđen ne smijemo ga micati, što sad? E jebi ga previše pitanja i kad bi ja to znao sigurno nebi pisao ovu knjigu da zaradim nešto i vjerojatno bih bio doktor. Ma pustimo tu temu i ajmo mi na pivo, a to ćemo prepustiti stručnjacima. Nama se to neće dogoditi i kad bi tako razmišljali niko nebi penjao. Vidimo se na šanku. Ja mislim da ovu lekciju bez ponavljanja zaboravite i ipak proučite predavanje naše doktorice.

Klek

Sićko je napisao:
Haj svima, u nedjelju 27.04.08.g. u 07.30 polazak ispred društva u Ogulin. Nastavak penjanja, nadam se pravih smjerova pune dužine. Pozdrav Sićko.

Alpinistički Freak Show

Pod nazivom predalpinistički sindrom (PAS) podrazumijeva se stanje s manjim psihološkim smetnjama i promjenama raspoloženja. Smetnje mogu biti blage i kratkotrajne ali i intenzivnije izražene.
U najgorim slučajevima piva gubi okus i ne može se popiti do kraja, a usta se nalaze u položaju otvorenog kišobrana :-(
Ne pomaže ni tapšanje po ramenu kao ni rečenice utjehe :“Drugi put biti će bolje!“, „Sigurno si danas umoran“, „Možda ti ovo promjenjivo vrijeme smeta“ i sl. Ako sretnete osobu sa takvim sindromom,znajte da je iz alpinističke škole.
Radi svojih vježbi, Ogulinci-pauci malo su promijenili smjerove, negdje nešto dodali a negdje nešto oduzeli pa je sve bilo zanimljivije. U stvari kako kome..hehe… Za jednog inače vrsnog tečajca, sinoć je bilo pogubno u svim smjerovima. Sve je te smjerove on već prije savladao,kao da je rođen na njima ali što se sinoć dogodilo, nisam sigurna. Jednostavno ga oni tikovi vjeverice iz Ledenog doba nisu popuštali! Kada se zadnji put okušao u savladavanju trećeg smjera, nitko od prisutnih nije mogao zadržati smijeh što ga je dodatno shrvalo pa se bacio u položaj viseće šunke i digao ruke od svega! Bacio je pojas,spremio penjačice i pokušao se ubiti čudnim bacakanjem po dvorani. Čudom je preživio! Takav oblik depresije još nisam vidjela,to je čisti PAS! Bilo je tu još zvijezda večeri, tako da je bilo i zanimljivih zvukova jer se netko penjao sa dugim noktima...uh! Samo zamislite jer to ne želim opisivati :-) Sićko, ti si rekao da se nokti ne režu prije penjanja!!! Da li ti se štucalo sinoć?!
A imali smo i Ramba, skoro ga zaboravih! Učili smo kako se prilikom penjanja uvijek pazi na tri točke koje su nam sigurno na stijeni a sa četvrtom tražimo slijedeći potez. Može se dogoditi da smo i sa dvije točke još sigurni ali ljudi moji, sinoć smo bili svjedoci penjanja sa jednom točkom. Rambo je imao jednu ruku na oprimku a sa ostala tri kraka je mahao i hvatao sve što stigne. U malo je Rambo poletio! Sinoć smo bili dobra konkurencija cirkusu Kolorado i ako nastavimo tako, ogulinci će sa djecom masovno dolaziti četvrtkom navečer u dvoranu gledati karlovački Freak Show! Ja sam od svih tih napora dobila i mišić na lijevoj ruci. Sve mi se nešto deformiralo na lijevoj ruci kao neka izbočina,što li, pa sam to nazvala mišić da mi bude lakše :-)
Eto,pa vi nemojte ići sa nama…zašto bi ste to sve vidjeli i doživjeli..nema razloga..jednostavno nema :-)
željka

PENJAČKI VODIČ - LEKCIJA 2

Danas sam odlučio nastaviti pisati. Evo još nekih važnih napomena. Svi koji se bave penjanjem ponekad zavežu kakav čvor. Neki smatraju da su čvorovi važniji od ruku. Mislim da je to čudno, ali neka. Ima i onih koji kažu da se penju nogama, a ja vam preporučujem da se penjete s glavom. Bez glave je to manje više nemoguće, ali za sve postoje iznimke pa tako je i u ovom sportu, neki su uspjeli. Kako sam rekao čvorovi su važni i kada ih vežete vežite ih muški, a ako ste žensko vežite ih muški, jer ženski su čvorovi slabiji i nisu sigurni kao muški. Nakon što zavežete bilo koji čvor bitno je da ga osigurate još po nekim čvorom kako bi bili sigurni da se neće razvezati. Da bi bili 100% sigurni da se neće razvezati zavežite i sigurnosnosigurniosiguravajući čvor. Taj čvor je čvor koji se ući u planinarskoj školi i osigurava osiguravajući čvor. Najvažnije pravilo kod ovog čvora je da ga vi nikada ne razvezujete, već pošaljete instruktora ili iskusnijeg člana da ga razvežu, jer vi ćete biti zaokupljeni nečim drugim, recimo traženjem auta ili nekog drugog prijevoznog sredstva. Za te potrebe je dobro parkirati auto u poziciju da što lakše odmaglite, kako vam se cepin nebu našao u predjelu lopatica. Evo toliko od mene i dobro upite ove korisne savjete jer tko zna što bi se dogodilo da se ne nauči tako važno pravilo u alpinizmu. Mnogi su izginuli kada je došla struja, nemojte da se to vama desi danas u doba informatizacije. Još malo i doći će vrijeme kada ćete moći penjati u krevetu s laptopom na trbuhu. Neće se ni ruke morati zaprljati - to je budućnost, to je napredak. Sada kada sam vam skoro otkrio sve tajne alpinizma, vrijeme je da vas upozorim da je ponavljanje majka mudrosti. Ponovite lekciju i probajte je naučiti napamet. Kada je dobro naučite, onda je lagano zaboravite i oslobodite memoriju za novi nastavak. Znam da žudite i jedva čekate da vam sve otkrijem, ali znate kako je i ja živim od toga i ne mogu vam sve odah otkriti. Lepo se imajte. Dobrovoljne priloge primam na šanku!

PENJAČKI VODIČ - LEKCIJA 1

Penjački vodič!

Pravilo br. 1
Nikada ne penji sam ili sa osobom koja te ne može vući uz stijenu.
Pravilo br. 2
Penji samo ako moraš.
Pravilo br. 3
U penjanju ti mogu pomoći samo dobre penjačice, ali neka budu iskusne.
Pravilo br. 4
Ako ti stijena pruža otpor to je znak da si na pravom putu, nastavi i nemoj je omekšavati.
Pravilo br. 5
Uže koje koristiš ne smije biti nagriženo i korišteno za šlepanje auta, a za potrebe kolinja može, ali s posebnom pažnjom.
Pravilo br.
6 Kada penješ uvijek se drži svih pravila koje si naučio u školi, a u slučaju da si zaboravio pravila primi se za stijenu.
Pravilo br. 7
Između penjana i padanja najbolje je pojesti sendvić, jer tko zna hočeš li poslije imati teka.
Pravilo br. 8
Uvijek imaj sa sobom mobitel kako bi u teškim trenutcima nazvao Sićka i pitao za savjet. Možete i mene nazvati, ali ja ću vjerovatno biti neodlučan, a što dakako nije korisno.
Pravilo br. 9
Sada je vrijeme da ponovite sva pravila još jednom i da ih lagano zaboravite.

Nadam se da idem u pravom smijeru i da će vam moja nova knjiga o penjanju biti od koristi. Znate da su uvijek najbolje besplatne stvari. Tako da će ova moja knjiga biti za vas besplatna, ali svi ostali koji je ne kupe platit će skupo svoje neznanje.

Rock N Roll u Ogulinu

Dolazi četvrtak, a četvrtak je dan za penjanje u Ogulinu!!! Jupiiii! Da li znate tehniku penjanja „Sam svoj majstor“? To vam je tehnika u kojoj vam nitko ne treba,a možete uzeti papir i olovku sa sobom,zapisati poteškoće i tako smanjiti buduće moguće greške u koracima. Možete penjati gdje god i koliko god želite! Super je! Tehnika je idealna za vježbanje na stijeni u Ogulinu a ako nekoga zanima kako to ide, neka se obrati našem voditelju Mr.Sićku za kojeg se nadam da sutra ide ponovo sa nama!!
Dakle, sutra navečer u 18.30h nađemo se ispred planinarskog društva i krećemo za Ogulin.
Ne budite lijeni,dođite!
Da li moram ponavljati što je obavezno ponesti?
željka

Od Malog do Velikog raja

Mali raj je mjesto gdje male stvari postaju velike i gdje se okrutna stvarnost pretvara u šalu. Mali raj je mjesto na kojem dobijete brata ili sestru i jednostavno nastavite živjeti sa tim. Mali raj je na putu za Veliki raj…:-)
Ako nemate pojma o čemu pišem, uzmite auto i vozite se iz Gospića prema Baškim Oštarijama i gledajte na lijevu stranu. Ako dođete do Baških Oštarija i niste ugledali, tada se vratite istim putem i gledajte na desnu stranu ili ako putem sretnete kojeg anđela na biciklu, samo ga pratite…nemojte to propustiti!
Iz nekih razloga nas troje(Ivana,moj braco i ja) nismo mogli prisustvovat alpinističkom tečaju u Vili Velebita od početka, tako da smo došli na završni dio u subotu veće i pohvatali još par rečenica o orijentaciji koja nam je baš falila u tim momentima.
Tu veće jedan od Cicibana čekao je da svane njegov rođendan ali zbog iznemoglosti od noći prije nije dočekao budan jutro, nego se nestašno uvukao u krevet kao i ostali cicibani. Iz jedne sobe sa tim krevetićima na kat, počeo je pravi mali koncert cerekanja i kreveljenja kojeg nije shvatila sva prisutna (što budna što prispala) publika. Tako je svoju oduševljenost koncertom jedan od prispalih pokazao iskakanjem iz svoje vreće u bijelim gaćama i nasumičnim davljenjem svakog cicibana koji pusti zvuk. Zvukovi su brzo utihnuli,strah je zavladao i bijele gaće su se povukle u vreću. Red i mir bio je uspostavljen!
Red i disciplina vladali su i tokom cijele nedjelje, svi su pazili i slušali,svi su znali iz prve odrediti azimut,brinuli su se o svojoj zaduženoj opremi i sve je bilo idealno. Do stijena pristup je lagan i ravan,nije bilo glupih pitanja,lošeg penjanja i Bana se nije živcirao. Svi su imali zaštitnu kremu za tijelo,puno vode i na kraju nije falilo opreme…:-)
Hehee….da…
Kako da ja to sve opišem? Nema šanse… Nakon penjanja čula sam jednog našeg vrsnog tečajca kako kaže:“ Dok sam penjao osjećao sam se kao pravi alpinist,a tada je Branko Šavor prošetao pored mene i naslikao me!“
Trebalo bi zapamtiti ovu rečenicu i jednog dana dok se negdje u nekom 320m smjeru budete sa prstima i noktima držali za ništa, reći će te sami sebi u brk:“Ajme,koji sam bio Ciciban!“
Doći će taj moment,ha?
željka

Izlet Baške Ništarije

Evo dobio sam izvješće o izletu iz prve ruke.
Svi polaznici koji su bili na izletu razduženi su u komadu i bez ozljeda. Imaju crvene vratove i noseve i malo mi liće na zagorske purane, sva sreća da je dan zahvalnosti još daleko. Svi su zadovoljni i umorni, to je dobro. Oni koji nisu bili na ovom izletu mogu samo žaliti, smještaj je bio hotelski. Nego dobio sam dojavu da je neko hrkao, ali ja nisam 100%. Nego ljudi bio sam s njima u Tifaniju na pici. Njih 8 i đambo Pizza, pizza ogromna i mislim si možda im ostane nešto, ali ljudi moji, to je nestalo ko u Koperfildovim trikovima, samo ovo je za razliku od njegovih trikova nestalo zauvjek. Objasnio sam im da sam zbog pisanja knjige - izostao s izleta. Neki su bili iznenađeni time što pišem knjigu o penjanju, a ne penjem. Koja glupost, Kao da je Karl Marx bio Kapitalist, kada je pisao "Kapital". Nadam se da će Sićko imati nešto više za reći o tome i sigurno će biti detaljnije, a naravno da čekamo i Željkin dio. Pozdrav svima.

Penjački vodič

Haj,slučajno ako netko ide u Zgb ovaj tjedan do subote i ima vremena svratiti do Iglu sporta, bilo bi dobro da kupi knjigu "Penjački vodič - Croatia" autora Borisa Čuića. Društvo će vratiti novce, uzeti račun na PD Dubovac, AO.Nazvati me u slučaju nedoumice.
Unaprijed hvala, Sićko.

Umjetna stijena-Ogulin

Heloo svima!
Sutra u četvrtak 17.4. oko 18.30h išlo bi se u Ogulin na jednu večernju vježbu jačanja prstića.
Termin bi bio oko 20h pa do 21.45h kada čistačica preuzima dvoranu sa metlom. Trebala bi znati koliko vas ima za takav đir jer Ogulinci pauci moraju ostati nakon treninga paziti na nas. Moram najaviti dolazak i dobiti odgovor da li je moguće to realizirati.
Molim Vas javite mi sutra do 13h tko je za akciju na br. 0981717357.
Taice ovaj but obavezne!!!
željka

Nove pobjede

Kada bi ljudi mogli čuti što stijene između sebe razgovaraju, tada bi se vjerovatno danas na Kamenjaku slušalo nešto poput:" Ajme,ajme,ajme,što je ovo po meni skakutalo?! Ovako nešto još nisam vidjela!!! Taj mali čovjek dok se penjao po meni izgrebao me,izgrizao zubima,zaslinio i izgulio me nogama i još je stenjao kao neka ne ovdašnja zvijer!" Stijena na kojoj su ljudi napisali V+ i naziv Fratar,sigurno ima što prepričavat svojim susjedama i stanovnicima te šume…Da li imam dovoljno mašte da opišem taj stil penjanja? Ne,nemam.
U svakom slučaju voljela bi da se ponovi jer i danas čitav dan imam osmijeh na licu koji buni sve koji prođu pored mene.
Ma nije sada bitan stil, on se sa vremenom mijenja ali ta želja koja tjera čovjeka na takav trud je stvarno izuzetna I hvale vrijedna! Svaka čast! :-)
Drago mi je da je igra kiše bila presudna u odluci promijene smjera kretanja i na kraju smo završili tamo gdje nitko od prisutnih još nije bio. Stijene su predivne,smjerovi različiti, pristup jednostavan i vrijeme je bilo milostivo prema grupici karlovčana odbjeglih od kiše. Oprema je bila posložena, dužnosti podijeljene I instruktori su par sati imali pune ruke posla. Pitanja, odgovori, zabijanje klinova, čokiranje čokova I nikakvo povjerenje u frendove…sve je jasno što se proučavalo. Povici španaj,može,penjem,penji,auuu zabio sam se u drvo I stani, bili su najčešći zvukovi koje je sigurno I lokalni zeko naučio napamet. Ma bilo je super! Baš kada smo se nešto razbahatili, jedan debeli bijeli oblak odlučio se provozati preko nas. Ne mogu reći da je bio zloban jer nas je dugo upozoravao da dolazi a kad je došao počeo je puštati na sve strane tako da smo vježbe završili ranije nego što smo željeli. Oprema se sakupila, štrikovi su se "pravilno"namotali I sve je bilo spremno za povlačenje budućih alpinista! Na parkingu je bilo potrebno razvrstati i razdužiti opremu pri čemu je jedan od instruktora doživio blaži oblik živčanog sloma kad je u ruke primio onaj „pravilno“namotani štrik. Slijedilo je Kolariču paniću,pletemo se samiću i divovski čvor je bio pobijeđen a dinamik sretno namotan. Pokupili smo sve krpice u aute i otišli do Delnica srediti dojmove uz veliku kavu sa puno šlaga:-) Neki su imali toliko dojmova koji su ih proganjali i nakon Delnica, pa se morao napraviti krug preko Ogulina do Karlovca da se sve to slegne. Ćevapi su uskočili u pomoć i dan je dobio točku na i…
Pozdrav svim Cicibanima! Super ste!
željka

Kamenjak umijesto Klek

Sićko je napisao:

Haj svima, slijedom okolnosti tj. vremena, izlet na Klek promijenjen je u "izlet na Kamenjak". Bez obzira na nestabilno vrijeme, sunce, magla, kišica i ostalo, izlet je odrađen onako kako smo ga i zamislili, normalno gledajući na okolnosti u svezi vremenskih prilika. Prisutno je bilo 15 polaznika plus 3 instruktora i dvoje gostiju. Neki su ispenjali i svoj prvi smjer uz pregršt povika koji nisu za ove stranice,haha. Bez obzira sve je prošlo bez i jednog incidenta što je u ovim uvjetima više nego zadovaljavajuće. Više o tome na sastanku. Pozdrav, Sićko.

Ogulin-drugi dio

Ekipa bok!
Jučer navečer u kasnijem terminu šačica ljudi se uputila u Ogulin u pokoravanje umjetne stijene. Poslije posla za opuštanje mišića, mislim da nismo mogli smislit bolji plan! Ogulinci pauci su završavali taman sa svojom redovnom vježbom i dočekali su nas sa smiješkom spremni da nam pokažu sve što nas zanima.
Svatko od prisutnih zapamtio je od nedjelje neki smjer o kojem je maštao kako da ga savlada i da ispravi greške. Ako se sjećate od nedjelje svih onih stilova penjanja kao npr…stil gusjenice,Ramba i naravno najzastupljenijeg stila one jadne vjeverice iz Ledenog doba koja pokušava dohvatit svoj žir drhtavim prstićima,e pa toga sinoć nije bilo. Nemam pojma koji nam je vrag bio ali bili smo svi SUPER. Neki su i od prije izgledali kao tajni specijalci skriveni u školi među tečajcima i jučer su pokazali svoje pravo lice i otkrili se! Pa to se penjalo po stropu i onim drvenim oprimcima,pa to nije normalno ljudi moji!!! Znate na koga mislim…jel tako? Ogulinci pauci su bili ugodno iznenađeni pa su se upustili u pokazivanje nastranog penjanja poput samo po crvenim oprimcima pa po zelenim pa po zraku i što ja znam što sve ne…tako da su postavljeni sada i neki drugi zadaci za ubuduće i sve si mislim kako će neki od Vas i to vrlo brzo savladati…brrrrr….. Ja sam u nekim dijelovima još poput vjeverice iz Ledenog doba….ali i ti dijelovi su premašili moja očekivanja i mogu Vam reći da mi paše ganjanje tog žira :-)
željka

13.04.2008. - na Klek

Sićko je napisao:
Haj svima!
Slijedeći izlet 13.04.2008. je na Klek. Polazak ispred društva u nedjelju 07.30 sati. Bez obzira na vrijeme, treba osjetiti sve vremenske prilike. Molimo boga da bude lijepo, jer.... Na Kleku će se raditi ozbiljne stvari, tako da bez poznavanja čvorova, sistema navezivanja, osiguranja i samoosiguranja ne morate ni ići. Šalim se, ali..... Na Kleku ćete penjati prve ili prvi ozbiljni smjer, kojeg ćete svi oni koji misle i završiti školu i proći. Ako netko želi može gore otići i u subotu, pa prespavati u domu. Prijedlog, od odjeće nosite sve kao da idemo na dva dana, znači toplije, jer lako se skinete ako bude vruće, a obratno... Obuća, bolje plan. cipele za pristup, atenisice za penjanje. Eventualne upite i pitanja uputite na vrijeme.
Pozdrav, Sićko.

Paklenica

Haj svima,
obavještavam sve polaznike alpinističke škole kako će se izlet koji je bio predviđen tijekom prvo svibanjskih praznika pomaknuti na neki drugi termin tijekom mjeseca svibnja. Razlog su obveze instruktora i zauzetost. Sorry, ali što se može. Možda i zbog velike gužve tijekom tog termina izlet pomaknut u drugi vikend bude i zanimljiviji.
Pozdrav, Sićko.

Anketa!

Glasovanje o smještaju za vrijeme boravka u Paklenici.
Većina je odlučila - smještaj u apartmanima.
Rezultati glasovanja:

Smještaj u apartmanu cca 50,oo kn po osobi
10 glasova ili (66%)

Smještaj u vlastitom šatoru cca 40,oo kn po osobi + ostala davanja
2 glasa ili (13%)

Spavam u autu
0 (0%) - ma gdje vam je avanturistički duh? Spavanje pod vedrim nebom! To je IN! Ha Ha!

Imam vikendicu u blizini
3 glasa ili (20%)

Glasova za sada: 15 Anketa je zaključena

Predavanje!

Sićko je napisao:
Haj svima, večeras 08.04.2008.g. obavezno svi polaznici škole donijeti sa sobom planinarske iskaznice. Pripomena, zamolio bi sve polaznike da na sastanke dolaze u to predviđeno vrijeme jer u protivnom pišem minus.
Pozdrav, Sićko.

Ogulin i Klek

Pozdrav svima!
Ogulin, dvorana, umjetna stijena, ogulinci pauci,štrikovi,puno nekog bijelog brašna i hrpa nas koji se penjemo i padamo i ponovo penjemo,prelazimo svoja očekivanja i očekivanja koja prelaze nas,puno teorija i teoretičara,pljeskanja,vikanja paaaaadaaaam ili ajooj,silovanja stijene i oprimaka kao i umjetničkog penjanja…uglavnom takvi prizori su bili stvarno zanimljivi. Što smo zaključili? Trebamo obavezno umjetnu stijenu u Karlovcu i u koliko želimo uspjeh moramo pustiti dugu kosu J. Vjerujem da su svima više-manje oko 14h ruke bile drvene, bolne i snage smo imali samo za podignut sa poda svoje vlastite krpice(s tim da neki nisu ni to mogli pa je ostalo par cipela u dvorani) i popiti piće u obližnjem kafiću sa našim ogulincima paucima. No,nekima nije bilo dovoljno boli i tjelesnog trošenja pa se grupica ljudi(mazohista) odlučila još zaletiti na Klek. Kao ono, hop gore i hop dole. Pa tako je i bilo..hop gore, pa žicanje hrane po domu kao odbjegli logoraši koji nisu vidjeli hrane par dana i onda hrabro kretanje prema vrhu u turističkim jaknama,hlačama i tenisicama(neki u balerinkama). A ono do gore blaataaa,šljap,bljuz,gnjec, pa snijeg u pojedinim dijelovima,klizavica i sve u svemu vrh je bio osvojen. Slijedilo je slikanje pa trk dole,šljap,gnjec,klizanac i evo nas do doma, kupljenje stvari i silazak do auta. Mislim da smo to sve odradili za nekih dva i pol sata. Sve u svemu jako dobro popunjena nedjelja. Danas ne osjećam ni kljun ni krila…nema veze jer sam i onako na poslu gdje mi to ne treba.
Sve je bilo super, samo možda premalo taica za moj ukus…..
Lp,
Željka

Bili smo u Ogulinu

Nakon današnje viježbe na umjetnoj stijeni u Ogulinu, Sićko je napisao:

Haj svima, evo, obavismo i ovaj izlet, mislim da ste zadovoljni. Poslužilo nas i vrijeme pa smo uz nesebičnu i jako korisnu pomoć penjaća iz Ogulina osjetili kako to "zvuči" penjati na umjetnim stijenama. I ovim putem se zahvaljujemo, a nadamo se i daljnjoj suradnji. Ovaj izlet potaknuo me, a nadam se i većinu vas, zašto takvo nešto ne bi i mi napravili u Klc-u. Bilo je par pokušaja ali....mislim kako bismo se uz pomoć svih vas mogli uhvatiti u koštac s tim.O tome kasnije. Zadovoljstvo mi je bilo vidjeti vas kako se trudite i "borite", nemojte se samo u početku predati, uz malo vježbe, pokreti i malo snage, svi vi bez problema možete ispenjati skorom sve one smjerove. stil, pravilni pokreti i snaga, pojaviti će se samo vježbom. Nisam mislio ništa forsiranja, izleti, hodanje, bicikl, tu i tamo trčanje, dosta penjanja i evo vas na vrhu. Bitna je samo volja, uz nezaobilazno druženje. Jednu stvar nikada nemojte zaboraviti, penjanje na ovaj način u principu je skoro 100% sigurno (ne zaboraviti na oprez), uz pravilno osiguranje i dobro napravljenu stijenu i oprimke. Druga je stvar u prirodi gdje ništa, ama baš ništa nije 100% sigurno, stijena, kamen, je "živa" stvar koja se stalno mijenja, posebno ako mi još i djelujemo svojom prisutnošću. Ne zaboravite ovo. Osobno, drago mi je što sam vidio, neki od vas imaju odlične predispozicije za ovakav vid penjanja, nadam se kako će vam se sviditi i "prava" stijena. Pozdrav svima i probajte barem malo vježbati kod kuće.
Sićko

Idemo u Ogulin!

Sićko je napisao:
Haj svima, obavještavam sve polaznike alpinističke škole: slijedeći izlet održati će se u Ogulinu, sportska dvorana u blizini bolnice i nogometnog stadiona NK Ogulin, 06.04.2008.g. U dvorani je uređena umjetna stijena za penjanje. U svezi s tim potrebno je sa sobom ponijeti slijedeće: čiste tenisice (mekane), trenirka ili sl., kakvu tekućinu (za žeđ) i papicu za prigristi. Blizina opskrbnih centara, Lidl i drugi.Polazak ispred društva u nedjelju u 8.00 sati (polazak, a ne dolazak). Dvorana nam je na raspolaganju od 10.00 do 17.00 što znači ako obavimo sve zacrtano vrijeme povratka se dogovaramo. Paklenicu pomičemo u neki drugi termin, a i Klek.
Pozdrav od Bane i Sićka.
Lokacija stijene: Sportska dvorana Ogulin - Bolnička cesta 13 Ogulin
Karakteristike stijene: - visina stijene je 14m - površina stijene je oko 60 m2
Dodatne informacije: Dragan Dragičević 091 / 795-2813 e-mail: dragec.dragice...@ka.t-com.hr

Predivan dan!

Hi!
Svi koji ste danas bili na izletu, vjerovatno ste kao i ja uživali u jednom prekrasnom danu i druženju uz slapove Kupe. Vježba je protekla u skladu s planom i programom škole. Nadam se da ste osjetili stijenu, savladali prve penjačke korake i time otškrinuli vrata svom penjačkom duhu koji je čučao negdje duboko u vama.
Jutro je bilo prohladno i nije baš mirisalo na toplo, ali zahvaljujući hepo kockama, mokrim drvima i zimljivoj vatri uspjeli smo zagrijati sramežljivo sunce, koje nas je poslje grijalo, grijalo i grijalo. Neke curke su se oslobodile dugih rukava i odlučile otvoriti sezonu sunčanja na kupalištu uz Kupu. Bio je to divan prizor i oni koji nisu bili na ovom satu - stvarno mogu žaliti.
Idući izlt trebao je biti - Klek, ALI, ali zbog; snijega koji je pao ovih dana na Kleku, prijedloga stručnih ljudi, koji su bili tamo i koji su nam rekli da se snijeg neće otopiti do idućeg vikenda - odlučeno je da se idući vikend ide u Paklenicu.
Dakle , Starigrad - Paklenica dvodnevni izlet.
Dogovor i detalji u utorak na sastanku AO.
Vidimo se!

Željka je zapela na Zavižanu

Željka je napisala:
Ekipa bok!
Ne bi bilo fer da vam prešutim kako sam ovaj praznički vikend provela na Velebitu. Razlog je bio više nego dobar da se ode bez razmišljanja. Prijatelji koje rade na velebitskoj Plešivici odrađuju zadnje smjenu svog posla za ovu sezonu i pozvali su ekipu kojoj „pamet ne smeta“ da provedu Uskrs sa njima bez obzira na vremensku prognozu. Još u petak 21.3.došla sam na posao u Zagreb sa ruksakom i pritom zgrozila kolege koji su tokom cijelog radnog dana odustajali od puta na vikendice, more i ostale destinacije jer je nebo bilo namrgođeno i vjetar je vodio glavni ples a ja sam sa smiješkom čekala da prođe tih 6 (skraćenih) sati i da odskakućem na bus za Otočac. Zatim slijedi Otočac, pa sa Ladom do Krasnog, pa Manjan (velebitsko pivo) dok je kroz prozor vitlao snijeg u svim smjerovima. Vjetar je taj dan bio vrlo maštovit. Međusobni pogledi su bili dovoljni da pivo malo brže izlijemo u sebe i da napustimo birtiju u kojoj se taman spremao Friday night fever uz blakan ritam.:-). Snijeg je zabijelio cestu u debelom sloju od Oltara pa prema Zavižanu a Lada se izuzetno nosila 16km sa tim bijelim slojem. Na raskršću za Plešivicu čekale su motorne sanjke i još 2km jahanja na njima i bili smo gore u 21h. Subota je dovela još dva gosta i bilo nas je petero. Snijeg je padao bez prestanka. Gosti taj dan nisu bili raspoloženi za odlazak na Zavižan koji je po cesti udaljen cc 5km od Plešivice pa smo samo Tonko i ja odlučili posjetiti Antu na Zavižanu i najaviti mu dolazak svih nas za nedjelju. Nanosi snijega su bili tako nepravilni i veliki da su nam sanjke bile češće sa strane nego ispod nas. One sve prijašnje akrobacije su mi pomogle da sam se sada bez problema katapultirala u svim smjerovima. Svejedno sam drhtala na „cesti“koje nema(jer je samo kosina ostala) od kapelice do Zavižana jer je naša vožnja u tom dijelu izgledala kao navlačenje mazge za uši samo na jednu stranu i sve je izgledalo kao da gubimo bitku ali ipak nas je sreća popratila… jer pamet je daleko ostala . Ante se nasmijao, počastio nas rakijicom i sa par viceva. Povratak je bio ista priča, mazga hoće dole, mi je vučemo gore, ceste nema a snijeg pada u oči. Bilo je i prostih riječi koje su sipale dok smo nogama otrpavali zakopane sanjke jer nisu htjele uz neku snježnu vertikalu.Kakve su to sanjke? Jedva smo svladali i tu prepreku i vratili se živi dok je ekipa već sumnjala da smo u gabuli. Ma neeee,nismo bili..zar su baš sve morali znati….. Za drugi dan i posjetu Zavižanu savjetovali smo Ratrak jer je stabilniji a i tako smo očistili malo cestu prema Anti. Anti su se najavili neki englezi sa đipovima koji su trebali doći na Uskrs. U nedjelju je to snježno vozilo krenulo sa dvoje ljudi a mi smo ostali hodali iza njega. Snijeg je padao. Po snijegu bez krplji je bilo suludo hodati. Ratrak je brzine hoda manjeg psa jazavčara koji usput prdi. Eto tako to izgleda. I naravno, kod kapelice je stao jer je bio na rubu prevrtanja. Rakijica, pivo, farbana jaja, šunka,smijeh i vicevi bili su odlična zabava za ekipu kojoj je pamet ostala u civilizaciji. Englezi….hehehe…ni E od njih, a vani se mećava pojačavala. Bježanje niz kosinu prema ratraku je bila isto avantura jer da nisam ostavila neki štap putem prema gore, ne bi znali u kojem smjeru treba ići. Poslužio je kao markacija. U povratku smo se svi stiskali unutra dok je taj crveni jazavčar polako prdio prema Plešivici i naravno umro 2 km prije kuće. Jao,jao,hodanje dok ništa ne vidiš po oluji je romantično u p.m. Ali smijeh nas je pratio cijelim putem i bilo je super doći na toplo i na pripremljenu večeru jer je naš brkati Ćine ostao raditi pečenu puricu sa krumpirom, mljac:-). Evo nam ponedjeljka. Nismo dugo ujutro pokušavali izaći van jer je cijelu noć zavijao vjetar uz grmljavinu i snijeg. Kada je netko hrabar pokušao otvoriti vrata,nije mu pošlo za rukom, ops, a mi smo morali doma…he he... Vani više nije bilo traga od našeg Ratraka koji nas je čekao dole pokvaren, nema ni ograde, nema ničeg osim bijelog pokrivača. Sanjke? He he…ajme koliki snijeg! Smišljanje plana i djelovanje je počelo čim se snijeg malo smirio pa smo se mogli razmiliti po vani,neki su otišli po ratrak sa drugim ratrakom(jazavčarom) a neki su hodali ko Baltazar smišljajući kako doći doma(jer posao čeka). Nakon 4 sata imali smo 2km prohodne ceste za sanjke i 16 km debelog bijelog sranja po kojem smo mogli NIŠTA! Lada je na zavoju bila kao svadbena torta a mi ko male mrlje oko nje. Ponovo smijeh i slijeganje ramenima je bila jedina reakcija….a kao da nismo znali….nismo mogli sami sebe lagati…znali smo da će biti tako! Pozvali smo u pomoć veliku klinčanu ralicu koja je došla u utorak a krenula je od Oltara u podne i čistila je snijeg 6 sati. Tek oko 19h u utorak smo krenuli sa ladom prema Otočcu kroz te tunele snijega koji je bio sa strane i preko 2m visine. A i dalje je padao….. Kasnila sam jedan dan na posao…rekli su mi da nisam normalna…ja šutim… Jedino Vama mogu ispričati što sam radila, pa mi oprostite na ovako velikom postu! Vi isto niste normalni,Vi ste ko ja :-) ili Oni nisu normalni…kokoš ili jaje….tko će znati!
željka