Utorak 19h i 30 min., sve po starom…svega tri čovjeka sjede na stolici i čekaju…onaj poznati miris vlage u dobroj staroj prostoriji našeg društva para nosnice i daje predznak kako je još samo jedan sastanak pred nama. Palim radio da se razbije ona tišina između rijetkih rečenica i pokušavam malo unesti boje zvukom…ne nadam se ničem…
Imam jednu kartu u rukavu koja mi je zaokupljala misli dva dana i želim je svima pokazati…još malo čekam.
Kao voda koja kapa iz stare pipe koja se teško zatvara, tako dolazi ekipa, jedan po jedan, pa ništa, pa jedan, pa dva naglo, pa eto još jedan..polako…
Moja karta iz rukava je ispala, grančica se zapalila i tad je uletio On…
Ušao je Verbalni Djed Mraz, sjeo i raširio svoju vreću darovima….
Jedan verbalni dar odmah je bacio na onu grančicu zapaljenu mojom kartom i sve je zatinjalo, odjednom se vatrica uhvatila i sva lica bila su ožarena.
Na pladnju izložio je darove za neuke i ideje za bosonoge, osvijetlio put u mraku, odredio vremenske okvire, skupio raspušteno, zagrijao hladnoću, ugasio tišinu i nestao… Nestao u dva pokreta kao što je i došao…
GSS šilt kapa bila je već na putu doma dok smo mi još dijelili donešene verbalne darove, razmjenjujući dobiveno sa starim i tapkajući za najbolju ideju!
Nastavak priče slijedi nakon doze novih verbalnih poklona i doze entuzijazma….
Do tada, vidimo se većeras u Ogulinu na stijeni ili u utorak pri dijeljenju poklona!
Željka
Nema komentara:
Objavi komentar