Bili smo na Kleku!
Uranili mi u nedjelju i krenuli put Ogulina! Vrijeme nam naklonjeno. Sve je mirisalo na jedan pravi penjački dan. U Ogulinu kupismo potrepštine i nepotrepštine, da zašto nepotrepštine. Ma zamislite jedan naš član kupio sklopivu naranđastu stolicu u Konzumu. Pita ga instruktor što će ti ta stolica, nećeš je valjda nositi na penjane? Ovaj mu ladno odgovori. Jašta, a na čemu ću sjediti u kaminu uz vatricu. Neću ga imenovati, ali vi ćete sigurno znati tko bi ta osoba mogla biti. Svi su aute parkirali dolje u podnožju Kleka, ali kako u svemu ima iznimaka pa tako i ovdje, jedan je odlučio parkirati na pola puta do doma. Znate onu kako je to u životu "Preko preče, naokolo bliže". No putovima revolucije i onim pravilom iz orijentacije "Kartu čitaj, Sićka ne pitaj, sigurno ćeš pogriješiti." i stigli smo mi na pravi put. Je da su nas putem napadali poskoci, ovisno koliko je tko mogao skakati. Pošto smo bili natrpani opremom koju su školarci prepustili instruktoru i voditelju škole - zanimljivo. Jedan od instruktora je gunđao i skidao neka nebeska tijela, što je znak da je uz znanje penjanja i poznavatelj astronomije. U domu gužva i nevjerojatno koliko je bilo planinara i penjača već u rano jutro. Neki su pojeli doručak, a neki su povješali opremu i zbližili se s penjačicama. Penjačica je bilo skoro više od penjača, (za one koji ne kuže, penjačice su balerinke za penjanje), da ne bi poslije bilo nisam znao. Krenusmo mi prema penjalištu i dođemo tamo nakon nekih dvadesetak minuta, kad tamo gužva na penjalištu i stoje ljudi u redu kao za koncert Mile Hrnića. Instruktori nisu znali jel bi List il bi Gitaru. S obzirom da obojica sviraju gitaru, odlučili se za gužvu i Gitaru. Ne moram vam ni reći tko je došao na svoje u toj gužvi. Ma nisam mislio na onog instruktora koji se cijelo vrijem penjanja držao za čupavi žbun, a kao nemojte se hvatati za žbunje i te spike. Sada su svi mogli vidjeti kako je žbun pokretač penjanja. Ipak nije on bio jedini koji je tamo došao do koristi, na njegovu žalost okoristio se i onaj koji je kupio stolicu u Konzumu. Ne pitajte zašto! Tijekom penjanja i sviranja gitare pojedinci su naučili čemu služi kaciga. Neki kažu da je bolje učiti na tuđim greškama, ali ono što naučiš na svojima, duže se pamti. Nadam se da više instruktori neće nositi kacige za školarcima i da će ih pojedinci razgrabiti još u oružarstvu. Nakon napornog penjačkog dana uslijedio je trenutak za okrijepu tijela i duha uz Pizzu i pivo. Nekako mi je taj dio bio ko melem na ranu i moje istgnute ruke od penjanja. Mislim da ću si za drugi put uzeti još po neki dodatni dio opreme. Nadam se da oni u Konzumu neće imati rasprodaju suncobrana, kako pojedincima nebi palo na pamet da je i to dio alpinističke opreme. Eto lijep pozdrav i toliko s Kleka od mene.
Nema komentara:
Objavi komentar