23 travnja, 2008

Od Malog do Velikog raja

Mali raj je mjesto gdje male stvari postaju velike i gdje se okrutna stvarnost pretvara u šalu. Mali raj je mjesto na kojem dobijete brata ili sestru i jednostavno nastavite živjeti sa tim. Mali raj je na putu za Veliki raj…:-)
Ako nemate pojma o čemu pišem, uzmite auto i vozite se iz Gospića prema Baškim Oštarijama i gledajte na lijevu stranu. Ako dođete do Baških Oštarija i niste ugledali, tada se vratite istim putem i gledajte na desnu stranu ili ako putem sretnete kojeg anđela na biciklu, samo ga pratite…nemojte to propustiti!
Iz nekih razloga nas troje(Ivana,moj braco i ja) nismo mogli prisustvovat alpinističkom tečaju u Vili Velebita od početka, tako da smo došli na završni dio u subotu veće i pohvatali još par rečenica o orijentaciji koja nam je baš falila u tim momentima.
Tu veće jedan od Cicibana čekao je da svane njegov rođendan ali zbog iznemoglosti od noći prije nije dočekao budan jutro, nego se nestašno uvukao u krevet kao i ostali cicibani. Iz jedne sobe sa tim krevetićima na kat, počeo je pravi mali koncert cerekanja i kreveljenja kojeg nije shvatila sva prisutna (što budna što prispala) publika. Tako je svoju oduševljenost koncertom jedan od prispalih pokazao iskakanjem iz svoje vreće u bijelim gaćama i nasumičnim davljenjem svakog cicibana koji pusti zvuk. Zvukovi su brzo utihnuli,strah je zavladao i bijele gaće su se povukle u vreću. Red i mir bio je uspostavljen!
Red i disciplina vladali su i tokom cijele nedjelje, svi su pazili i slušali,svi su znali iz prve odrediti azimut,brinuli su se o svojoj zaduženoj opremi i sve je bilo idealno. Do stijena pristup je lagan i ravan,nije bilo glupih pitanja,lošeg penjanja i Bana se nije živcirao. Svi su imali zaštitnu kremu za tijelo,puno vode i na kraju nije falilo opreme…:-)
Hehee….da…
Kako da ja to sve opišem? Nema šanse… Nakon penjanja čula sam jednog našeg vrsnog tečajca kako kaže:“ Dok sam penjao osjećao sam se kao pravi alpinist,a tada je Branko Šavor prošetao pored mene i naslikao me!“
Trebalo bi zapamtiti ovu rečenicu i jednog dana dok se negdje u nekom 320m smjeru budete sa prstima i noktima držali za ništa, reći će te sami sebi u brk:“Ajme,koji sam bio Ciciban!“
Doći će taj moment,ha?
željka

Nema komentara:

Objavi komentar