Iako niko ne komentira, pašu mi pohvale koje sam dobio na predavanju .
Bravo ja.. I sad, kako je Jelka zeznula, i nije niš napisala, a za one koji vole znati "šta ima" kod nas na AO školi, napisaću ja kako smo dan nakon Okića rješili Klanac. Ali kratko, valjda. U nedjelju sam lijepo ostavio dragu da se proteže u krevetu, a ja pinklec na rame i cady pod noge. Zajedno s tim mojim frendovima, koje ću valjda moć zataknut u tvrdo,da me osiguraju kad sam nesiguran, ko i spravice istog imena, popili smo kavu i pošli. Malo nas je neugodno iznenadio vjetroviti dan bez sunca, pa su nam curke pod jaknicama drhturile.
I kad smo kod birca u Klancu skrenuli dolje u klanac Kupe, već su na terasi čekali naša najdraža doktorica Maja i njen Darkić. Nisu nam dali da stanemo pit, jer je trebalo svašta pokazat i pripremiti.
Podjeljeni u tri grupe dobili smo svaki svoj dio zadataka . Nas četri školarca planinarske škole zgurali su skupa. Prvi nam je zadatak, a i to je ono po što smo ovamo došli, bio, popet se na stijenu. Dinko i Ivana ispentrali su se lako ko mačke do postavljenih sidrišta i objasnili da penjemo "top rope", pa su pokačili te rope (štrik) na top (vrh).Dva postavljena smjera . Ultralaki i perolaki. Njima.
Penjalište je uređeno, pospitano i postavljena fiksna sidrišta, a kreće se sa lijepe platforme sa bazenskom drvenarijom . Pitam odakle pare, a vele mi da tu neki crkveni ljudi, nekog smjera meni nepoznatog, imaju druženja, i u sklopu tog uredili penjalište. Lijepo je ovdje ali je šljiva, jer Kupa tu dijeli nas i Deželu, a nema sunca i brije vjetar. Ispenjemo se mi tu po dva puta svaki smjer, al najbolje mi je kad se Dinko sidri da bi mene mogao osigurati. Jer kad ja sjednem, on ide u nebo, ako nije zavezan za drvo. I to je škola, za primjer nama koji se s tim srećemo prvi put. I kad smo riješili taj dio selimo se kod Igora na vuzlanje. Ponovo prolazimo kroz vezanje i namjenu pojedinih čvorova te svakog ponaosob zavezat za nešto. Igor je zadovoljan jer mi to znamo, friško nam je od škole. Stiže u međuvremenu motor, Bembara, i čovjek u kožnjaku . Ja mu neznam ime ali ga znam iz društva ,već je išao samnom na Klek To je stari član i penjač i član gorštaka(GSS-a) Naravno da kad nešto voliš ništa nije teško, pa moraš vidit šta ti prijatelji rade i kako sve napreduje, tako je i on dosklizao zanama.. Sičko otvara bunker auta i vadi ,osim već viđenih, opremu za savladavanje preteških uspona. Zaboravio sam kako zovu lojtre od špage , ali kladivo, klinovi, gurtne,kravatni čvor nisam zaboravio. A onda mi" pametni", preselimo se kod naše Maje i pokažemo joj da trud od prošle škole nije bio uzaludan. Sve smo znali, a i da nismo ne bih vam priznao. Al znali smo, zbilja,jer uz njen autoritet i način na koji nas uči, mora ti ostat u glavi. Umotali smo slavljenika Velimira (48) ko astronauta u foliju, da pokažemo bivak za unesrećenog. u međuvremenu, kako među nama ima i boljih od dobrih, otvorili su još jedan smjer. Pretežak nama ali ne i za Martu niti Danijelu. Ispod piše 5plus. I Velimir se ispeo tuda, mada je koža na prstima pukla i krvca je potekla, Famozni "hvat jagode" . Malo je kapnulo, ali je krstio stijenu. Ja, krakat , uspeo sam se do pola , jer se mogu uhvatit gdje drugi nemogu , ali je gravitacija puta 116, bila prejaka za moje prste , koji su popustili, pa su me lijepo moji osiguratelji spustili. I onda meni najljepši dio ,abseil. Puno bolji i duži nego Okićki. Malo nam je Sale zadrhtao pri prvom silasku, ali nebi on bio ko je, da nije ponovo popeo smjer i još jednom kliznuo niz uže. I kad smo se izredali svi , Igor je sletio niz uže osmicom . I onda tako upaljen komadić aluminija bacio u zrak zazivajući Ivčicu nek hvata. Mogo bi mene zeznit , al se mala smo izmakla i lijepo mu se nasmijala,što je on i znao da će bit . To su samo nama pokazali na koje se sve fore hvataju novaci,. I još onda lagano čašćenje pivom iz Kupe jer je Velimiru bio rojsni dan, neuspješni pokušaji hodanja po našpanatoj gurtni, za vježbu balansa i pokret s vježbališta. Odveliu su nas u Sverin i proveli kroz razvaljeni dvorac i zarasli botanički vrt uz Sičkovu priču "kako je nekad bilo". Mislim si nije tolko star, al ili dugo pamti, il je rano počeo. Sve zna. Na povratku piva u bircu kraj ceste gdje nas je Sale sve častio rundom i sad smo mu dužni.On je baja, a i pozna gazdu jer mu je radio tu birtiju. Krasno ju je ofarbao i slobodno onda plati rundu.. Mada će sigurno dobit revanš od nas . I dogovor za predavanje je pao. A to smo sinoć odradili .
Bio je Spiderman iz Rijeke. Čovjek je svuda bio i sve zna . Samo smo slušali i nismo niš imali za pitat, kolko su nam sve puta već rekli .
Čovjek super predaje i vole ga ovi naši instruktori. Mali je znak pažnje dobio, ali onako vezano za neku foru koju su oni o njemu znali . I zamislite sramota ,došli smo ko mulci bez zamki. Samo dvije, a svi drugi frula. Koma. A predavanje? Bilo je ponovo i ponovo, sigurnost , sigurnost ,oprema, sigurnost. Od pripreme za penjanje, učenja o smjeru, skice i opisa smjera, pa sve do računanja vremena, odabira para i opreme . Sve frajer zna i dobro je objasnio. Čak i dobre i loše motive za penjanje je razlučio A i sam sam svjesniji sada svega što me čeka ali nemam straha. Kao Petra koja nas je napustila. Ali neka, mlada je ona, biće neka nova priča za nju, ima ona vremena, a i ostavila nam je svog dečka. A za nedjelju vele kišu. probaćemo prebacit za subotu. Al zeznuto je kad rade neki. Nema veze, kaže Marta, godišnji ću uzet. Baš je planula pravo za ovo. Ko svi mi ostali.
Eto, ja reko kratko pa odvalio u detalje cjelu litaniju. Šaljem Sičku pa ako hoće nek objavi, a ako nešće imaće on šta za čitat.
Pozz od Rajka
Autor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiNa slici je Marta
OdgovoriIzbriši