Nove pobjede

Kada bi ljudi mogli čuti što stijene između sebe razgovaraju, tada bi se vjerovatno danas na Kamenjaku slušalo nešto poput:" Ajme,ajme,ajme,što je ovo po meni skakutalo?! Ovako nešto još nisam vidjela!!! Taj mali čovjek dok se penjao po meni izgrebao me,izgrizao zubima,zaslinio i izgulio me nogama i još je stenjao kao neka ne ovdašnja zvijer!" Stijena na kojoj su ljudi napisali V+ i naziv Fratar,sigurno ima što prepričavat svojim susjedama i stanovnicima te šume…Da li imam dovoljno mašte da opišem taj stil penjanja? Ne,nemam.
U svakom slučaju voljela bi da se ponovi jer i danas čitav dan imam osmijeh na licu koji buni sve koji prođu pored mene.
Ma nije sada bitan stil, on se sa vremenom mijenja ali ta želja koja tjera čovjeka na takav trud je stvarno izuzetna I hvale vrijedna! Svaka čast! :-)
Drago mi je da je igra kiše bila presudna u odluci promijene smjera kretanja i na kraju smo završili tamo gdje nitko od prisutnih još nije bio. Stijene su predivne,smjerovi različiti, pristup jednostavan i vrijeme je bilo milostivo prema grupici karlovčana odbjeglih od kiše. Oprema je bila posložena, dužnosti podijeljene I instruktori su par sati imali pune ruke posla. Pitanja, odgovori, zabijanje klinova, čokiranje čokova I nikakvo povjerenje u frendove…sve je jasno što se proučavalo. Povici španaj,može,penjem,penji,auuu zabio sam se u drvo I stani, bili su najčešći zvukovi koje je sigurno I lokalni zeko naučio napamet. Ma bilo je super! Baš kada smo se nešto razbahatili, jedan debeli bijeli oblak odlučio se provozati preko nas. Ne mogu reći da je bio zloban jer nas je dugo upozoravao da dolazi a kad je došao počeo je puštati na sve strane tako da smo vježbe završili ranije nego što smo željeli. Oprema se sakupila, štrikovi su se "pravilno"namotali I sve je bilo spremno za povlačenje budućih alpinista! Na parkingu je bilo potrebno razvrstati i razdužiti opremu pri čemu je jedan od instruktora doživio blaži oblik živčanog sloma kad je u ruke primio onaj „pravilno“namotani štrik. Slijedilo je Kolariču paniću,pletemo se samiću i divovski čvor je bio pobijeđen a dinamik sretno namotan. Pokupili smo sve krpice u aute i otišli do Delnica srediti dojmove uz veliku kavu sa puno šlaga:-) Neki su imali toliko dojmova koji su ih proganjali i nakon Delnica, pa se morao napraviti krug preko Ogulina do Karlovca da se sve to slegne. Ćevapi su uskočili u pomoć i dan je dobio točku na i…
Pozdrav svim Cicibanima! Super ste!
željka