Školski izletni izvještaj - extended version



Vela Peša

Klek, Gitara

Skupilo se sve . Loše je vrijeme sje.. sve. Kuda god smo pošli, sve se okrenulo. Trebali na Klek, pa otišli na Okić. Trebali na Dabarske kukove, pa otišli  na Klek. Za Maj. Pa mislili na Paklenicu . Kad figa .Opet loše vrijeme . I otišli na Kamenjak.  Juče zadnje predavanje . Film "Kako se to radi" . Mislim si ,da su mi to pokazali na početku, poljuljali bi mi nadu u uspjeh. Ovako nemam više straha, sve to već znam. I nisam  ja tako extremno penjao, ko neki moji. Jer oni su već prvaci ali niti ja se ne sramim ovih svojih penjačkih dosega. Za nekog ko će na jesen pet banki i ima stopetnaest za donijeti i popeti, ja sam zadovoljan. Al¸ ajmo redom. Ovi moji svi vele da sam baš neki, jer sam ih naučio da izvješće bude redovno i opširno. S natruhama literarne dramatizacije naših, kako Marta komentira, putešestvija. Čak mi je pomalo i krivo što se primiču kraju, jer su mi postali više no dragi. Sad već toliko da naše  curke ljubim od dragosti kad ih vidim ozarene uspjehom jer su  nekud uspijele uzverati se . Ne i dečke, oni su ipak malo tvrđi i nije red. Al cure su cure, a ja sam sentiš. Evo nekih bliceva sa tih izleta koji su se dešavali prošlih tjedana i što smo sve tamo susreli i vidjeli. Najprije Okić. Nedjelja . Klasična postava . Svi lijepi, mladi, radosni i malo zabrinuti. Jer rekli su meteorolozi ...kiša. A na domu neka planinarska škola. I u njoj fensi" proljećem  uznemiren" dečko. Luka Nižetić. A onaj iz spota ,uopće ne odgovara originalu. Naš je Sičko, koji ga je i skužio, za njega Tarzan. A i dečko je vrlo "lepršavo" bio odjeven za planinarenje.  Al on je svoj, a mi smo školarci druge fele. Išli smo penjat neke smjerove od više dužina, a naši su prvaci ostali na početku izborit neke kratke sportske smjerove. Nismo  baš daleko stigli. Ja i Igor ovaj put u tandemu  A Sale iza Sička. Ispašće da se zezne ovih par puteva i da  skoro svaki put ide iza krivoga. Igor je malo zavinuo u lakše i neki štričić visi s klina, pa sam i ja tuda uzletio . I Vanja. A Sale za Sičkom kroz teško. I nije se moglo tuda, nego aj za nama po lakšem, a Vanja  ko mačak, nek ide po komplet.. Samo je sa Vanjom frka, jer ne vjeruje ni samom sebi . Mora bit zavezan  na mrtvo, onda pokaže šta sve može. A može jer je mlad, lagan, krakat i jak. Smo glavu da učvrsti i vjeruje sebi i opremi. Biće prvak.. A ima i iznenađenja na Okiću. Krušljivo pa kad je Igor pravio štand.Za drvo i čok uglavio u rascijep, pa kad sam  se ja počeo natezati i kad sam kliznuo odlomio se komad stjene koji je držao jedan kraj štanda pa sam ja propavši ali malo, ostao visit na osiguranju s drveta. Ne vjerujte ni Okiću ni Kleku. I od tamo kamenje otpada.I onda je pala kiša. Smočila je mahovinu po stijenama pa i uz najbolju volju proklizavanje cipela nije dalo gore. Bacili smo štrik i sa prvog štanda apsajlali dolje.. Pa u dom, pa po grahu i repi, pa po pivi. Pravi planinari . Pa doma. I još sa Okića, a bilo je to u  vrijeme šparoga, posijali su razdor  Sičko i Igor nabravši  mlade izboje puzavice koja raste tamo. Bljušt. Slično izgleda, mislim zeleno je, a jede se. Fala im na spoznaji, al nije me povuklo baš da probam. I onda  je došao Maj. I onda su mladi instruktori svi  se lijepo pokupili, svoje guze za svoj gušt i koda su oni učenici pa  ko jeb.. školu,otišli na Velebit. Lijepo su ga prehodali,spavali ko zna gdje po jazbinama Velebita, da bi guštali penjući u Paklenici. Pa aj busom doma. Eto bena. A ja se učim od njih. Ista fela.  I ja bi. Al nije naš šef  zato nikud klisnuo, nego nas je lijepo odveo na Klek. I tamo je bilo krasno. Čak smo imali čast izbliza upoznati vlasnika stjenovitih padina vještičje planine. Mladog , suncem probuđenog gospodina rogonju. Poskoka. Stigao je provjeriti ko remeti mir klisure, gdje on lovi, uza stijenu klizeći tik do naših stvari složenih na kupu.. I da ga Sandra koja je čekala red za penjanje, nije opazila, nebismo ga, klizača ,niti skužili.A kad smo ga već vidjeli, slikali i pošteno mu se izmakli,on se sklupčao nadomak nas i ostao iz kamena. Nije nikud on otišao. Nego mi. A  sad kako je išlo penjanje. Opet nas posrame te naše curetine. Baš su moćne.  Jedino nam Siniša nije išao. Njega nemogu. Morao je malo svoju curicu doma , koja čeka bebu, tetošiti i tješiti, da ne zamjeri mu pustolovni  duh koji ima. Mada  si mislim, da i je njegova, baš zato što je takav, pa ju je i oteo mami i tati. Sori opet odlutam mislima koje zapišem, ali tako teku a počeo sam ovo. Dovezli smo se na Klek.  A bila je nedjelja. Mali milion planinara. Prekrasan dan . Mladi zaljubljeni, mali kikići, produkt takvih ljubavi, Mladi u srcu sa viškom kila,sa viškom godina, ili viškom prtljage i viškom odjeće. Pa neki sa kratkim hlačama,sa kratkim nogama,sa kratkim dahom. Sve  se to, u taj dan na vrh daleovidnog Kleka pokrenulo. I mi među njima. Tri su smjera obećana, a oni koji već odozgo idu, kažu nam,jer nas po štrikovima poznaju,da "naši " već gore penju. To su mladi Ogulinci novi smjer postavljali. Pored Omladinke. Nekih 5 ili šest dužina. Jaki, jaki ,jaki dečki. Zna ih Sičko .

A mi moramo Gitaru , List i ako stignemo tu Omladinku. Al nema nam pobočnika, a Sičko sve mora paziti, pa smo kratki. On prvi penje Gitaru da postavi  prvi štand . I postavlja ga sa svojom sentimentalnom špagom i karabinerom u pješćanom satu,jer znao je  da nema dobrog osiguravališta. I osto je bez toga. Jer smo ja i Vanja  o tom mislili,pošto je izlizano i staro,da je to oduvijek ovdje. Kupili smo mu novi . Jebiga. Greška. I povezani kao u navezu za tri ,išli smo redam na više štrikova jedan za drugim. I Sale je pošao za Sandricom, koja je otišla ko vjeverica gore preko prevjesa i napravila osiguranje na štandu. I kad je moj frend krenuo i zapeo,gore nije bilo ruke jake da mu pomognu izaći. Uglavio se u kaminu i potrošio  svu snagu na prva dva metra. A mala gore ,zakačila ga, i ne pušta milimetra. Odozgo,niti čuje niti vidi, što se dolje zbiva . Samo osjeća napeto uže i ne popušta.Super je, tako to treba biti. I svi smo se zblenuli,niko se nije sjetio prusiciranja sa zamkom, te samopomoći. Dok nije došao Sičko. Onda smo lijepo Denisa zavezali drugim štrikom i on je otpenjao do Saleta, pa su njih dva jedva uspjeli otpusiti , što je Sandrica i Saletova težina napela ,do kraja. Malo mi je frend potonuo i kopkalo ga je to,al prebolića, nije smak svijeta. Zato je dva puta bio na vrhu noseći stvari. I ja sam na vrh stigao s Gitarom. Gore smrznuta Sandra,jer je dugo bila u hladu na vjetru i uskuhala Marta koja se upalila na suncu čekajući Sandru s kojima je bila navezana.. Malo slikanja i silazak. Marta ,Velimir i naravno Danijela, drukaju Sička na Omladinku. Izazov im je. Al promjena je plana i silazimo opet do onog rogonje gdje  pada novo zaduženje. Marta i Vanja na List. Marta prva,Vanja za njom. Pregled skice , uputstva šefa i ulaze u smjer. Za njima Danijela i Velimir. I ide im. Mi samo gledamo za njima.Spuštamo se do doma i čekamo ih. Ali nije baš sve po planu. Malo su promašili pa su u Listu ušli u onu Klackovu zajebanciju. Nije tako ime al je takav smjer. Sjetio sam se" perverzija" I čekamo. I čekamo.Već smo se uscrvali. Plan je da apsajlaju. Nisu ponijeli cipele, Idu u penjačicama. A Saičko mijenja plan i kaže da nek idu via normale. Mora, jer pada mrak. Koma . Ko će to u tjesnim malim cipicama.  Al kad su to sjebali, a uopće nisam sumnjao u to jer su to naši prvaci, morali su i to. Ispravak. Vanja i Marta. Ali  teta Danijela i Velimir su dobili cipele gore. Denis im ih  je donio, kad smo se sjetili toga. Ipak smo upali u cajtnot. Sandrica u kratkim hlačicama več promrzla, koči se. Skidam dokoljenke i taman su joj ,Mislim prekokoljenke za nju ,al nema veze. Glavno da griju. I već je i  domar sa Kleka, pokupivši plastične bočice otišao,kad nam se drugi navez vratio u dom sa Lista. Presretni smo svi , al trk dolje. Mrak brzo pada. Dok smo došli do auta ,odmah sam morao upaliti svjetla i odlazimo po mraku. U Ogulin, Picerija. Fina pica. Umorni su al guštaju svi. Sale malo gunđa, ali proći će ga. I vele da su danas gore neki vidjeli medvjedicu s malima, a naši su neki vidjeli na spustu srne. A kako nebi kad je danas hrpa ljudi pohodila Klek. I polako kući. Predavanje u utorak je držao naš Bana . Opet o opasnostima i GSS-u. I pun je istinitih primjera . On je već godinama u tom do grla. Voditelj je karlovačke staniceGSS-a. On svašta zna zapravo.  I na penjanje smo u dvoranu došli sa planom da se za vikend ide u Paklenicu. Al figa opet. Ovaj se gore urotio svojom vodom ,da nakon  tolike suše,poplavi  baš i samo naše namjere i želje,da se penjemo kako smo naumili. I opet promjena plana. Idemo do Kamenjaka. A šta ćeš, kud svi  Turci tud i mali Mujo. Tako u nedjelju, dok sam ujutro u sedam pokazivao kako se križ na crkvi Svete trojice opet okrenuo prema nama stiže cijela ekipa. Potrpamo se sa opremom u aute, pa gas. Jel opet su rekli šućmurasto vrijeme. Svud lijepo samo zapadni dio, Istra i Kvarner sa mogućim pljuskovima. Baš opet po nama. Nije padalo,ali je opet puhalo. Tek tolko da moraš drhturiti i tražiti zavjetrinu. I na samom dolasku frka. Mi svi došli pod penjalište,a nema Vanje  ni Sandrice. Morali pristat da se olakšaju,pa zaostali i izgubili nas iz vida.. Pa po planinarskim oznakama odmlatili na Veliki Kamenjak. I  lijepo se slikali, a mi brinuli. I nakon deranja i zvanja ,odjurim natrag i skužim, po debeloj marki  zaokrenuli su na  Veliki Kamenjak, kud su otišli. Otrčim  za njima i dozovemo se konačno, pa se vratimo okolo do penjališta. Prvo dugački smjerovi i izmjenjujemo se u vodstvu. Ovaj put ja i Vanja. On ide prvi, a poslje prvog štanda izmjenjujemo se u vodstvu. Ovo je moje prvo iskustvo u penjanju kao prvi . Prošlo je super i zadovoljan sam sobom. A dolje su počele borbe oko Kardinala. Probala je Ivčica ali nije mogla,pa je bjeloglavi Siniša ispeo prvi i postavio osiguranja. Ja sam tada  otišao  gore,ali čujem da je Marta ,a ko bi drugi, za njim ispenjala to(op.S.- Ivana druga, Marta treća).  A na vrhu stižemo iz raznih smjerova . I skup postaje sve veći . Postavljamo dva smjera za apsajl. Baca se užad,kvačimo prusike i slijedi spust. Opet Sale dahće, ali uz Igora slijeće sigurno i bezprijekorno. I to smo obavili pa odlazimo na neke sportske smjerove. Sale i ja na Krušku a Siniša i Sandra na Jabuku. Pokušavam se popeti ,ali tek jedno osiguranje uspjevam postaviti. Pretežak sam i tenisice ne drže na glatkoj stijeni kad bi trebale. Gubim snagu i odustajem, pa šef  priskače upomoć i on ispenje da postavi top-rope. U međuvremenu gledam kako dragi Siniša penje do mene, u još glađoj stjeni bez ,meni se barem čini,ikakvih oprimaka. I đetić  nam osvjetla obraz, muškoj  postavi našeg tima. Uspio je i svaka mu čast. Baš je pravi baja. I zato će i biti tata. Jer sve nešto curke uspjevaju. Al imamo  mi i Velimira. A on je jurišnik. I mada i njega godine love, još ga nisu ulovile.On nije čuo da neidemo na Paklenicu ,pa je ovdje naoružan za dva dana . Ispenjemo i ja i Sale tu našu Krušku, a ja probam i Jabuku al sam je pregrizao samo dopola, Zbilja svaka čast Siniši dragome, a ja sam na pola .čak i štrikom privezan  odustao. Nemam penjačice,(kao to mi je neki izgovor ) pa samo klizim nogama u prazno.  I nije dosta. Idu prvaci okušat se u Beta Centurionu. Taj je sav na onog dilbera zakvačen, Samo tako  se ide po njemu. I hvatamo se svak svoga posla. Ja superteška sam glavni osiguratelj, i opet bjeloglavi Siniša postavlja uže na vrh, jer je koma teško, a on je skroz divlji i može,mada se vako čini pristojan i miran. I kreću naši školarci. Marta Danijela Velimir , čak i ovi iskusni se libe tog smjera .  Potjerali su me ,jer ja nemogu Ivanu osiguravat,moram nešto ići štrikat užad,štrebat  i slušat opet ,kako se to što radimo, ustvari treba napraviti. Moram reć da je Ivčica ispela tog Centuriona ,a osiguranje joj je pružio naš Dinko. I onda kraj penjanja. Spust u birc. Putnik. Vanja je kupio Sičku,zbog na Kleku ostavljenog karabinera novi , a mi smo mu ga nadomjestili. Nema smisla da si oštetimo šefa. I red cuge ,dobra klopa , Povrat u Karlovac. Predavanje  u utorak i opet smo dobili nogu od boga i instruktora. Baš smo se nešto zamjerili a neznamo niti kome. Možda nas Sinišina trudnica daje Ovom Gore na dušu ,što joj dragog odvlačimo, kad je ona u tegobama i treba joj sva   njegova pažnja . Šalim se,al u svakoj šali... A na predavanju ,osim filmića najprije spomenutog, i mali štih probe test. Sale je testni pilot . I skršio se do bola ,na ivicama testa za alpinistu. Ako niste znali koja su tri Alpska problema ,ima Sale vrlo dobar odgovor. To su :pad,strah od visine, i nepravilno zavezani čvorovi. Svjetski je. Ima srce ko vlak,sve stane u njega. Smijali smo se,a ispalo je da je negdje zametnuo skripte u poslu. Napraviće mu Jadranko nove. Naštrebaće sve do testa.

Uglavnom,ovaj tjedan ima kiše na Velebitu i otkazan je i treći put dvodnevni izlet. A valjda  će nam se posrećiti četvrti, kad nije bila treća sreća. Uporni i hrabri uvijek pobjeđuju. A ovaj vikend kud koji mili moji.

Pozdravljam Vas, sve koji čitajuči ove retke, uz nas putujete i makar u mislima drugujete. Do nove zgode i prigode.

Rajko

U jebote al sam nadrobio, a nisam sve ni rekao...

(op. Sićka, djelomično lektorirano ali nisam imao dovoljno vremena za sve, bez obzira, razumijeti ćete sve što je Rajko htio reći i slovom prikazati)