Kako smo obnovili opremu na Sardiniji, brže bolje smo isplanirali odlazak u jamu.
Odabrali smo jamu kod Rašpora ( - 361m ) kako bi što bolje ispitali izdržljivost novih igračkica :-), a i sebe samih…
Sudjelovalo je pet članova speleološkog odsjeka (Igor, Iris, Senka, Vedran i Željka) te jedan član zagrebačkog kluba Diskef Zagreb (Mislav).
Krenuli smo u subotu dosta rano (oko 11h) i bacili se u shoping po obližnjem trgovačkom centru kako bi kupili dovoljnu količinu mesa za roštilj. Poučeni iskustvom od prije (čitaj apetitom) morali smo osigurati mesna sredstva kako nam ne bi došlo slučajno slabo.
Napokon kada smo ugledali prekrasnu prirodu Istre, sjetili smo se kako nemamo ugljena za meso…a tamo kao nema drva!
Ajme koja je panika nastala! Odjurili smo momentalno do Buzeta kako bi namirili i tu bitnu stavku. Onda smo se sjetili da idemo u jamu, pa da bi trebalo stići i do same lokacije jame kako bi ostvarili zadani cilj.
Eto, navrat nanos i bili smo svi već spremni oko 16h za ulazak! Da ne dužim sa nekim još sitnim detaljima koji su uzrokovali da četvero ljudi uđe oko 16h, a dvoje oko 18h, uglavnom svi smo se sreli u Okrugloj dvorani (na -300m) koja služi domaćinima za istraživanje kao dnevni boravak. Pošto se radi novi nacrt jame, ove navedene dubine mogu varirati za par metara gore-dole. U dvorani je stvarno ugodno, jogi za spavanje, jakne, vreće, suđe, sve skoro pa spremno za roštilj:-), dobro…možda treba malo oprati tavu, ali nema veze…dalo bi se i to….
Pridružio nam se domaćin Glavaš koji je navratio u jamu da nas pozdravi i da nam turistički pokaže dijelove koje istražuju i marljivo crtaju. Sišli smo do -311m dubine (po najnovijem mjerenju) do tršćanskog sifona i vidjeli stvarno dobar dio jame.
Nakon obilaska, krenuli smo prema van i tada je vertikala poprimila stvarnu duuuuuužinuuuu.
Hmmm..neki su izašli na punoj mjesečini koja je probijala kroz bijelu maglu nadvijenu iznad susjednog groblja, a neki su izašli uz cvrkut jutarnjih ptičica i kukavica :-)
Nakon buđenja pao je ROOOŠTIILJ!!! Pa nije sva ona silna strka oko ugljena i mesa bila uzaludna!
Mirisalo je groblje i susjedno selo, trbuščići su bili napunjeni i još je pao jedan spavanac u popodnevnoj fjaki, a nakon toga izlazak na sladoled u susjednom selu…
Doma smo bili u nedjelju već u 20 h i stvarno ne znam kako smo tim kornijevim korakom sve stigli napraviti, dobro se naspavati i naravno najesti!
Dobro smo se uklopili, preklopili i svi zajedno potrefili…
Čestitke Senki, Iris i Vedranu! Nismo ih prebili (krstili) već izljubili, bilo nam je puno slađe!
Cmok
Željka
Nema komentara:
Objavi komentar