Paklenica završni ispit

Haj,
Paklenica, standardno, zadnji ispit, takoreći, svake alpinističke, ljetne, škole. S obzirom kako nam se poklopio idealan broj polaznika sa brojem instruktora, sve što smo morali napraviti, napravili smo u subotu. Idealni uvjeti, malo ipak pretoplo vrijeme, ali što se moglo i očekivati, more je u blizini. Kao što je Bana i prije pripomenuo, cure su bile izvrsne. S dečkim je bilo malo problema( ima iznimaka), jer ipak odlukom smo išli u smjerove viših ocjena, do 4b+, ali sve je proteklo bez problema. Možda su ipak neki instruktori pojačali mišiće ruku ali....to je OK. Curke su nakon obaveznog dijela završile i u sportskim smjerovima, jako dobro. Pripomene radi, g. Čunović je ispenjao Sjeverni greben, također bez neke "frke", osim što se ipak dobro oznojio, haha. Poslije podne smo iskoristili za kupanac i večernju proslavu kod "Lucije".
Nedjelja će se pamtiti po vrlo dobrom penjanju i nezgodi koju je na žalost opet zadobio naš dobri duh Ogulina, Vedran. Ovom priliko zahvalio bih se dečkima iz Ogulina koji su pomagali u ovoj našoj školi, svim instruktorima i pomagačima koji su doprinijeli dobroj realizaciji i ove školice.
Ali, bez obzira na sve, još mi u ušima zvoni događaj iz naše auto kolone pri povratku i traženja mjesta u podvelebitskim vrletima po imenu "KOZOVE" iliti "tko zove", haha. Za podrobnije objašnjenje kontaktirati Željku. Ona će vam sve objasniti.
Pozdrav svima, nešto malo slikica na Picasi. Sićko.

Škola AO

Haj svima,
evo, obavismo i predzadnji izlet, Klanac. Mala ali vrlo dobra ekipa, uz pomoć iskusnijih, penjala se kao da su u tom sportu duže vrijeme, a ne mjesec dana. Svi su po prvi puta penjali prvi u navezu, pa onda samoosiguranje, osiguranje partnera i na kraju abseil ili spuštanje, normalno samostalno, oboje. Uz poneku malu nesigurnost, sve je OK, jer penjati prvi i postavljati međuosiguranja, to je ipak nešto drugo, nego visiti po štriku kojeg je netko drugi prije postavio.
Slijedeći izlet je na Paklenicu, rekao sam prije, obavezno, jer se po prvi puta penje dugački smjer koji se upisuje u Penjački karton, a na tom mjestu instruktori će vidjeti koliko je tko spreman i koliko je naučio. Nakon te ocjene slijedi utorak, 26.05.09. i završni ispit u prostorijama društva. Pa da vidimo tko kakvu "vunu prede"?
Pozdrav, Sićko.
Pripomena, na http://picasaweb.google.com/aodkarlovac , slikice s podjele diploma speleološke škole na Kalvariji. Međusobna suradnja, dobra.

Ogulin_istezanje

Haj,
bili smo u Ogulinu, umjetna stijena, devet + jedan (Vedran, Domaći, ne od Mažuranićke) i ...bilo je OK. Istegli smo se, neki su po prvi puta vidjeli to čudo, kratko, pa zapeli i zapeli, ne bi li savladali barem neki od zadanih zadataka. Kako je Vedran rekao, čuda velikoga, ekipa je nabrijana skroz naskroz, super, ima se volje i želje, a i fizičke snage ne nedostaje. Zadovoljstva ne manjka, to je najbitnije. Nastavak slijedi, nadam se.

OBAVIJEST svima polaznicima škole, shodno dogovoru, izlet ovaj vikend, subota, 8.00 sati ispred društva (Karlo), Klanac, Severin na Kupi.
Slijedeći izlet je na Paklenicu, 23. i 24. 05. 09. penjanje smjera, obavezni dio škole.
Pozdrav.

Poziv za...

Nadam se da će te doći i pridružit nam se !
http://sites.google.com/site/sodubovac/predavanje-1

Željka

U osvajanju istarskih dubina....

Kako smo obnovili opremu na Sardiniji, brže bolje smo isplanirali odlazak u jamu.
Odabrali smo jamu kod Rašpora ( - 361m ) kako bi što bolje ispitali izdržljivost novih igračkica :-), a i sebe samih…
Sudjelovalo je pet članova speleološkog odsjeka (Igor, Iris, Senka, Vedran i Željka) te jedan član zagrebačkog kluba Diskef Zagreb (Mislav).
Krenuli smo u subotu dosta rano (oko 11h) i bacili se u shoping po obližnjem trgovačkom centru kako bi kupili dovoljnu količinu mesa za roštilj. Poučeni iskustvom od prije (čitaj apetitom) morali smo osigurati mesna sredstva kako nam ne bi došlo slučajno slabo.
Napokon kada smo ugledali prekrasnu prirodu Istre, sjetili smo se kako nemamo ugljena za meso…a tamo kao nema drva!
Ajme koja je panika nastala! Odjurili smo momentalno do Buzeta kako bi namirili i tu bitnu stavku. Onda smo se sjetili da idemo u jamu, pa da bi trebalo stići i do same lokacije jame kako bi ostvarili zadani cilj.
Eto, navrat nanos i bili smo svi već spremni oko 16h za ulazak! Da ne dužim sa nekim još sitnim detaljima koji su uzrokovali da četvero ljudi uđe oko 16h, a dvoje oko 18h, uglavnom svi smo se sreli u Okrugloj dvorani (na -300m) koja služi domaćinima za istraživanje kao dnevni boravak. Pošto se radi novi nacrt jame, ove navedene dubine mogu varirati za par metara gore-dole. U dvorani je stvarno ugodno, jogi za spavanje, jakne, vreće, suđe, sve skoro pa spremno za roštilj:-), dobro…možda treba malo oprati tavu, ali nema veze…dalo bi se i to….
Pridružio nam se domaćin Glavaš koji je navratio u jamu da nas pozdravi i da nam turistički pokaže dijelove koje istražuju i marljivo crtaju. Sišli smo do -311m dubine (po najnovijem mjerenju) do tršćanskog sifona i vidjeli stvarno dobar dio jame.
Nakon obilaska, krenuli smo prema van i tada je vertikala poprimila stvarnu duuuuuužinuuuu.
Hmmm..neki su izašli na punoj mjesečini koja je probijala kroz bijelu maglu nadvijenu iznad susjednog groblja, a neki su izašli uz cvrkut jutarnjih ptičica i kukavica :-)
Nakon buđenja pao je ROOOŠTIILJ!!! Pa nije sva ona silna strka oko ugljena i mesa bila uzaludna!
Mirisalo je groblje i susjedno selo, trbuščići su bili napunjeni i još je pao jedan spavanac u popodnevnoj fjaki, a nakon toga izlazak na sladoled u susjednom selu…
Doma smo bili u nedjelju već u 20 h i stvarno ne znam kako smo tim kornijevim korakom sve stigli napraviti, dobro se naspavati i naravno najesti!
Dobro smo se uklopili, preklopili i svi zajedno potrefili…
Čestitke Senki, Iris i Vedranu! Nismo ih prebili (krstili) već izljubili, bilo nam je puno slađe!
Cmok
Željka

Škola_Kamenjak

Haj svima,
evo nas ponovo, ide se na teren, ovaj put malo dalje. Za sada smo izabrali Kamenjak, relativno se do njega lagano dođe, a na njemu se ima što za vidjeti i napraviti. Po prvi puta školarci će penjati sportske smjerove, normalno, sve u skladu s pravilima i uz strogi nadgled instruktora. Odmah kao pripomena, tko ne bude znao čvorove, neće penjati, kako bi mu bilo lakše, ne mora ni ići.
Polazak ispred Društva, 10.05.09. u 7.00 sati.

Sardinija,otok ovčica i pastira!

Sve ovčice speleološkog odsjeka Dubovac su ponovo na broju :)
Sardinija, zemlja u kojoj apetit raste do visokih mjera ispraznila nam je džepove i natjerala nas na nenadani posao kako bi se vratili našim kućama na domaću hranu ;)
U petak 24.4. rano ujutro oko 9h krenulo je nas sedmero na put… Igor Jelinić, Krešo Pogačić, Goga Jurić, Senka Mirić, Iris Duić, Vedran Vučić i Željka Janjanin. Cilj je bio skup speleologa Icnussa 2009 na Sardiniji u malom gradiću Urzulei-u.
Vjerujem da put do Toscane (gdje smo prenoćili) traje manje od 9h ali ne i u našem slučaju. Mi smo morali stati više puta te se obilno najesti… ipak se ne zna kako to sve izgleda na Sardiniji. Noćenje kod prijatelja u Toscani, fina pasta i vince, te je uskoro svanulo jutro i daljnji put pred nama…ipak nas je čekala vožnja brodom od 5h. Taj dan su malo valovi bili viši, more nemirno, kiša…taman da šest ovčica od sedam oboli od morske bolesti i da se jedna prevrne kao čarapa te da ispovraća sve pohance još od subote. Bilo je tu još jako zelenih primjeraka po brodu i svi su govorili istim jezikom u wc-u :)
Ma Sardinija je divan otok, otok ovčica i pastira! Prvu noć smo se upoznali sa neobičnim vjetrom, možda bi ga mogla nazvati orkanski vjetrić…
Neki se baš i nisu naspavali ali nas to nije spriječilo da se dobro najedemo tokom jutra! Mislim kako nam je ta zaliha hrane u trbuhu pomogla da se ne prehladimo kada nas je oko podneva zalio pljusak do kože dok smo hrabro hodali malim gradićem. Sardinija je milina, baš ti daje neki apetit, pa smo se osušeni iz birtije brzo bacili na ručak… slijedeću noć nam je u posjetu došao ponovo onaj orkanski vjetrić…jedna ovčica je pobjegla u kombi a njen šator je napao drugi šator, te je sve to skupljala treća ovčica u gaćama dok je druga vikala upomoć…. Eto, ujutro smo se najeli i svemu se smijali…
Neću Vam sada prepričati sve doživljaje…moram nešto ostaviti za dane u šumi uz vatricu ali sve u svemu je bilo vrlo hranjivo i lijepo! Jedan član je rekao: „Majko mila, ovo još nisam doživio da se toliko jede!“ Pa mladi smo, u razvoju i daleko od kuće! Pa što!
Uglavnom, kupili smo nešto nove opreme pa ako vidite neke sjajne karabinere kako se svjetlucaju po šumi, to smo mi..idemo u akciju ;)… popratili smo nešto fantastičnih projekcija, jeli smo, družili se, bili smo oteti i isprevrtani, jeli smo, posjetili smo špilju, vidjeli smo stijene i brda, jeli smo, prali se u moru, jeli, jeli, vidjeli smo jahača Apokalipse, slikali smo, bilo je romantike, bilo je durenja, finih sirića, vinca i na kraju malo novaca…tada je član koji je najviše jeo morao odraditi dan sa ispruženom ručicom….
;)
Željka