Nešto neobično

Haj svima,
ne bih vas htio gnjaviti ali moram ovo podijeliti. Neki dan se vraćah iz Novog Vinodola i to cestom preko Krivog puta, toliko da promijenim rutinu. Zaustavio sam se u Krivom putu spazivši pokraj ceste u grmlju, zarastao u kupinu, oronulih nekad lijepih zidića, spomenik. Partizanski ili bolje reći hm, antifašistički. Ne bih previše o tome. Klasično, imena poginulih nema, odklesana su, vjerovatno u zadnje vrijeme, nije ni jako bitno, bitno je ono što piše na jednoj crnoj mramornoj ploči, za divno čudo, netaknutoj. A evo i što piše i što me toliko dirnulo:

MOŽDA ĆE DOĆI JEDNO DRUGO VRIJEME I DRUGI LJUDI,
NESHVATLJIVI NAMA,
MOŽDA BI TUĐIM GLEDALI SE OKOM I MI SA NJIMA I ONI SA NAMA.
MOŽDA ĆE VRIJEDNOST LJUDSKOGA ŽIVOTA
MJEROM SE DRUGOM DA CIJENI I VAŽE.
I DRUGE MISLI, OSJEĆAJI DRUGI, DJELA ĆE NJINA DA NOSE I SNAŽE.
IPAK, MA KAKVI BILI ONI LJUDI, NAVIKE, TEŽNJE, OBIČAJI, DOBA
ALI MI ZNAMO
ONI NEĆE MOĆI BEZ POŠTE PROĆI POKRAJ NAŠEG GROBA.

Pozdrav, Sićko.