Pobjednici

Pozdrav svima!
Počet ću od kraja…pa ovako:
Sinoć u 19.30h održana je godišnja skupština Alpinističkog odsjeka Dubovac na kojoj se iznesen plan za slijedeću godinu kao i ostali razno razni izvještaji.
Pogledali smo dva filmića o aktivnostima u 2008.god. i publika je bila oduševljena! Čestitke režiserima!
Planova ima…pa navratite…
Dalje…
U subotu 6.-7.12. održavala se 24-satna trekking utrka KLEK CHALLENGE.
Bez obzira što nije bilo prijavljenih članova našeg odsjeka u ovoj utrci, imali smo pobjednike na nekim drugim poljima.
Kao što sam prije spomenula, svi poznamo jednog momka iz odsjeka koja nije bio do sad na Kleku ( a bio je po svuda u svijetu ), a ja sam u subotu imala čast otkriti i drugu osobu… Sasvim, sasvim slučajno…:)
Kako je u subotu padao mrak i prikrivao kišu koja je padala, tako sam dobivala sve veću želju da odem na Klek i prisustvujem tom trekking događaju. Naša draga Lady X (tako ću je nazvati) u telefonskom razgovoru odmah je pristala da u 20h krenemo na Klek i tamo provedemo Saturday night fever. Kada sam joj obratila pažnju da ne zaboravi uzeti bateriju, odavala je laganu nezainteresiranost za svjetlost tj.kao da nije važno da li ju ima ili nema…hmmm..bilo mi je nešto malo čudno…
Mokra cesta, mrak, magla i oni poznati žuti putokazi govorili su nam kako se Bjelsko opasno bliži i u trenu kada smo ušle na dio ceste sa kojeg se skreće u pravcu Kleka, Lady X izjavila je nevinim glasom : „Reci mi gdje da skrenem, ja tu nisam nikada bila“
„Nikada nisi bila???“ kriknula sam!
„Nisam“
„Ni gore?“ pitam ja u nevjerici … „Pa naravno da nije bila gore kad nije bila ni dole….budalo!“sama sebi sam rekla u brk.
„Gdje gore?“ pita Lady…
„Gdje gore?“ ponovila sam za njom sad već sa smiješkom na licu, znajući zašto ju nije brinulo svijetlo i zašto je tako lako pristala na noćnu šetnju uzbrdo po šumi 40 min. Naravno, nije imala pojma kamo ide….
Parkirala je auto tik uz početak puta još uvijek misleći kako se šalim o hodanju po šumi. Uskoro je bila svjesna situacije kad je sa ruksakom na leđima stajala ispred auta zureću ravno u mrak. A tad, iz čistog mira i ničim izazvanim krenula je ravno u mrak po cesti u sasvim suprotnom pravcu od puta :) Šok i nevjerica čine čuda…hehe…
Smijeh nas je pratio po blatnom putu i njeno priznanje kako bi mi sigurno rekla NE preko telefona da je znala kuda idemo…
Računala sam cijelo vrijeme na nju i njen avanturistički duh, te kako će na kraju biti zadovoljna malom ali kratkom avanturom. Tako je i bilo!
Tokom noći, uporni junaci ove trke stizali su na izmjenu po štambilje u dom i svaki put kad bi ih ugledali izazvali bi hrpu pitanja koja nam se vrzmaju po glavi. Koja upornost…Svaka čast! Ekipa u domu bila je sastavljena od 7 vražićaka koji su sjedili za stolom u toplom i koji su svojim komentarima bodrili natjecatelje. Nije dugo vremena prošlo kako su dva natjecatelja podlegla skupini vražićaka i ostala u tom krugu.
Nedjeljno jutro bilo je obasjano suncem i Lady X je tad vidjela na kakvom se divnom mjestu nalazi. Pogled je bio predivan!
Na silasku prema autu susreli smo „njega“ Mr.X...onog našeg momka od početka priče koji nije bio na Kleku. Bio je u pratnji koja ga je bodrila u tom pothvatu, a kao dokaz o osvajanju vrha, dobila sam i fotografiju.
Bilo mi je drago vidjeti kako smo u jednom vikendu krstili dvije muhe jednim potezom!
Službene rezultate trekking natjecanja nemam, ali znam da su po meni pobjednici svi koji su sudjelovali…
Pobjednici su Lady X i Mr.X…. i ja im ovim putem čestitam na nesvjesnom i svjesnom osvajanju Kleka!
Bilo je i vrijeme….
Sutra je četvrtak i krećemo na penjažu u Ogulin! Jupi hura! Javite se!
Željka