Kraj prvog mjeseca, početak drugog mjeseca i Paklenica, super! Smisao ovog izleta bila je speleologija. Naime, ove godine Komisija za speleologiju HPS odlučila je ispit za naziv Speleolog održati baš na Borisovom domu, u kojem se do subote navečer okupilo oko 40 speleologa iz cijele Hrvatske.
U petak navečer nas četvero uputilo se u pravcu Paklenice probijajući se kroz buru zavojitom cestom prema Obrovcu, zbog zatvorenog Sv. Roka. Zvjezdano nebo bila je odmah nagrada za taj trud jer smo shvatili kako ga dugo nismo vidjeli od ovih upornih debelih oblaka na našem sivom kontinentu.
U 23.30h bili smo na parkingu u kanjonu sa kojeg smo se uputili na Borisov dom. E sad, da nas je vrijeme poštedilo i da nam pred nosom nisu zatvorili tunel Sv.Rok, stigli bi na roštilj kojeg su domaćini iz Zadra ispekli kako bi si zasladili kraj petka! Baš su punih trbuha zalegli kad smo mi banuli u 1 ujutro na vrata.
Bura je probila i zidove doma, ušla je vreće za spavanje, prošla je kroz taice, čarape i sve hi tech krpice te se sa nama švercala cijelu noć. Bila je toliko dosadna da nas je pratila i čitavu subotu! Zamislite, od jutra pa do noći… Gdje god mi, tud i ona… Ako ideš na wc, evo i nje, ako ideš šetati, evo i nje, ako ideš…ma kud god da ideš, išla je i ušljiva bura! Nije bilo druge, nego je prihvatiti kao vjernog pratioca od kojeg moraš biti oprezan! Sa sunčane strane brda, mogli smo joj tu i tamo pobjeći ali ne pre dugo, znala nas je sačekati iza grma, drveta ili zavoja…i opa! Tada veselo uskoči u jaknu, uvuče se u uho i krene skupa sa nama dalje!
Jela i Bas imali su ulogu instruktora ( uz još 3 instruktora) koji su ispitivali 14 kandidata za speleologa te je čitavo ispitivanje bilo otvorenog tipa. Moglo se puno toga naučiti, čuti i nasmijati se! Na kraju dana bila je dodjela znački na temelju položenog ispita i sada je Hrvatska spelologija bogatija za 13 educiranih speleologa! Bravo!
Nedjelja je svanula brzo ali nešto je falilo…bila je to naša bura! Hehe…više je nije bilo!!! Dobro staro jugo sa naoblakom bilo je kao neka troma stara baba nakon one jučerašnje zaigrane beštije! Bez obzira na male kišne kapi, dobro smo se svi najeli, pozdravili i razmilili ne sve strane Borisovog doma. Kako su špiljari svestrani, tako je bilo ekipe koja se uputila na Sveto brdo, koji su otišli u špilju, koji su otišli okolnim putem i onih koji su se spustili u kanjon malo penjati. E, tu sam se odmah našla nakon silaska, obukla pojas, zavezala čvor i malo na top rope gore-dole. Stijena je bila hladna, malo su prstići patili ali bilo je dovoljno samo malo osjetiti živu stijenu i taj gušt.
Paklenica je predivna ovako prazna bez ljudi, bez penjača i bez gužve, samo u društvu bure, kišice, sunca ,stijena koje se odmaraju i svog živahnog potoka!
Radujem joj se ponovo!
Željka
