Nisam baš previše vjerovao kako ću nakon dosta vremena otići penjati u Paklenicu tijekom glavnine ili sredine ljeta, ali.....što je tu je. Mala i "opasna" ekipa krenula u "alpinistički raj", Siniša Brkić, Igor i Marin Manojlović, ja, a dolje nas je čekao Darko i Maja Grba. Uz fenomenalno vrijeme za penjanje, ni vruće ni hladno, druženje kod Dinka i popodnevno kupanje vrijeme koje je bilo pred nama jednostavno je proletilo. Nije bilo nikakve žurbe ni brzanja, sve što smo se dogovorili napravili smo po načelu "polako i sigurno". Penjali smo sportske smjerove u sektoru G16, Ćuk Mali, ocjena od 4c do 6a, a subotu smo završili djelomično ispenjanim smjerom "Gospodari kiše". Nije loše, ekipa je bila spremna i na nešto jače ali bit će vremena i za to. Nedjelju smo ostavili, uz "kvocanje" ostatka ekipe za pravu poslasticu, a to je Karabore. Smjer smo ispenjali bez ikakvih problema uz budno "praćenje i komentare" ekipe iz Zagreba, koja je na kraju uz pad i nemogućnost napredovanja i odustala, hm....nastavak dana iskoristili smo u Butter keksu i Yupiju, izvrsno.
Kupanje, kupovina u Iglu-u, piva kod Dinka, ćak nas je i častio kavom, haha, druženje s ostatkom penjačkog svijeta, Špeco i dečki iz GSS-a i evo načina kako na najbolji način provesti jedan ljetni vikend.
Objašnjenje o "kvocanju", jednostavno, dečki misle kako nisu spremni za takve težine, a ja mislim kako ima mjesta i za još teže. Pa kao ono, ja sam ih zapeljao u to, nisu oni to mislili, itd. Kad smo sve to prošli, nitko ni riječ spomenuo nije. Uz stariju gardu, Igora i Sinišu, ugodno su me iznenadili Marin i Darko, jako jako dobro.
Častili smo se i finom papicom, rižoto onako i ovako, špageti, plodovi mora, skuše itd, na kraju u Klc i pica u Tifani-ju.
Na kraju i malo negativnog, navečer u nedjelju, mobitel mi nije prestajao zvoniti, netko je stradao U Paklenici, do kraja. Nisam imao pojma ali ubrzo saznajem, u 19,30 smrtno je stradao mladi Austrijanac. Bizarno, partner ga nije dobro osiguravao, s vrha smjera, kod početka spuštanja, partner je vjerovatno "zaspao". Žalosno, nije ovaj sport za svakoga, pogreške, neznanje, neiskustvo, nepažnja i evo vraga.
Zato još jednom za sve moje, penjače i ostale iz Klc-a, pamet u glavu, za sve ostalo nakon završenog, pa i "kava (piva) kod Dinka.
Sićko.
(slikice na Picasi)
29 srpnja, 2008
22 srpnja, 2008
Noć i Dan
Da li ste ikada čuli da netko kaže: „Glup si ko noć!“ Zašto bi noć bila glupa? Možda zato što je mračna i skriva sve što mi inače vidimo po danu ili…čuli ste i ono:“ Jutro je pametnije od noći“(to se pak može svakako protumačit) Da li smo glupi onda mi ljudi što ne vidimo u noći ili je noć glupa što vješto skriva sve ono što bi mi ljudi po danu vidjeli. U svakom slučaju bolje je reći :“ Glup si ko pas koji laje u noć!“ E sad,neki bi rekli da pas vidi po noći ono što ljudi ne vide ili još bolje osjeti,namiriši ili što već…tako da ni pas koji laje u noć nije glup,možda je čak pametniji od ljudi u tom slučaju…hmmm.. Ali ja ću ubuduće govoriti :“Glup si ko pas koji ne prestaje lajati u noć“ „Glup si ko pas koji laje od 22h pa sve do 6h ujutro i to 2-3m od šatora, 1m od svog vlasnika pa zatim kružno oko šatora, pa malo dalje, pa onda bliže, pa tako cijelu noć i zoru!“ „Glup si ko pas koji se zagrcne od silnog lajanja, koji uzima pauzu od 1min. i zatim kreće ponovo lajati!“ A možda je jadan pas samo retardiran i onda možemo okriviti samo njegovog vlasnika što ga vodi na takva mračna mjesta ….. Onda,tko je glup?
Ja sam sve to trpila…..možda sam ja glupa? Ili ostatak ekipe? Sigurno su se i svi medvjedi osjećali glupo i svi ostali stanovnici Samarskih stijena a možda čak i Bijelih stijena… Hmmm..možda je ipak noć glupa!
Subota 19.7.nije odavala tragove kiše koja je uporno zalijevala u petak ceste,prozore i vješto sakrivala ljeto u gradu, nego je zasjala na suncu i pružala vedrinu predstojećem izletu kojeg smo isplanirali dan ranije.
Pet avanturista : Australac,Braveheart, Debeli Ciciban, Vojnik i ja bili smo glavni likovi u pohodu na Samarske stijene. Sporedni likovi bili su radišni velebitaši na koje smo naišli pored Ratkovog skloništa i sa kojima smo proveli ugodno druženje uz vatru,roštilj i ostale zanimacije pa su sa vremenom postali isto tako glavni likovi u našem vikendu!
Prvi dan penjali smo par manjih smjerova pored Ratkovog skloništa od kojih su neki pospitani a na nekima smo napravili osiguranje odozgo i tako penjali na Top-rope. Bilo je težih i lakših,za svakog po nešto.
Smjerovi iznad samog skloništa nisu baš preporučljivi za penjati dok ekipa dolje krpa kučicu i radi punom parom. Sve u svemu,penjali smo,umorili se,napravili bivak,složili šator i sve to u stilu „A je to“.
Nakon toga, palo je druženje uz vatru sa ekipom koja je roštiljala sve živo i neživo. Bilo je na roštilju piletine,krmića,jegera,pučkih kobasica,velebitaša,sojine šnicle za Debelog Cicibana i raznih ostalih mesnih proizvoda. Tako se jedan nesretnik u potrazi za svojim pilećim krilcem previše nagnuo iznad roštilja i nekim neshvatljivim potezom završio zajedno sa svojim krilcem na roštilju. Uspješno su ga izvadili i dok je on gledao svoje opečene prstiće ja sam uspješno pojela neko malo krilce koje se našlo u mojoj blizini :-). Bio je kasnije još puno krilaca za nesretnika,ne brinite :).
Tihi zvuk gitare i pucketanje vatrice bio je idealan samo u dionicama od par sekundi u kojima je onaj isti đukac od početka priče hvatao zrak za svoj cijelonoćni solo koncert.
Nedjeljno jutro odavalo je tragove na mom licu od „prospavane“ noći, dok su drugi tvrdili da im to nije smetalo,da su ignorirali,da nije bilo strašno, da ovo, da ono….da My Ass! Što ste mislili? Da medvjed stvarno sjedi cijelu noć iza kamena i pilji u šatore dok čeka da netko ide pišat???
Nije bilo smisla više penjati oko skloništa,vrijeme je curilo a mi smo se odlučili na bitku sa Visuljicom! Pozdravili smo ekipu i psa koji je uredno spavao kao zaklan(što sam čitavu noć i priželjkivala da mu se desi) i uputili se na već poznato bojište. Tamo nas je čekala neka šestica kojoj je Braveheart objavio rat još prošli put, a sada je u bitku uvukao još dvoje nevinih ljudi. Ciciban je čak prokrvario i izgubio, a mene su ruke izdale i bez krvi. Ni sami Braveheart nije pokorio taj smjer. Vojnik je išao po komplete! Bitka se nastavlja po malim bojištima……
Samo se pitam da li ima još onih starih,mladih iskusnih zainteresiranih za kakve nove akcije? Da li su možda neki preveliki da vode nas male u veće akcije? Nadam se da mi se samo učinilo,da je fjaka kriva kao što je i noć glupa….
željka
Ja sam sve to trpila…..možda sam ja glupa? Ili ostatak ekipe? Sigurno su se i svi medvjedi osjećali glupo i svi ostali stanovnici Samarskih stijena a možda čak i Bijelih stijena… Hmmm..možda je ipak noć glupa!
Subota 19.7.nije odavala tragove kiše koja je uporno zalijevala u petak ceste,prozore i vješto sakrivala ljeto u gradu, nego je zasjala na suncu i pružala vedrinu predstojećem izletu kojeg smo isplanirali dan ranije.
Pet avanturista : Australac,Braveheart, Debeli Ciciban, Vojnik i ja bili smo glavni likovi u pohodu na Samarske stijene. Sporedni likovi bili su radišni velebitaši na koje smo naišli pored Ratkovog skloništa i sa kojima smo proveli ugodno druženje uz vatru,roštilj i ostale zanimacije pa su sa vremenom postali isto tako glavni likovi u našem vikendu!
Prvi dan penjali smo par manjih smjerova pored Ratkovog skloništa od kojih su neki pospitani a na nekima smo napravili osiguranje odozgo i tako penjali na Top-rope. Bilo je težih i lakših,za svakog po nešto.
Smjerovi iznad samog skloništa nisu baš preporučljivi za penjati dok ekipa dolje krpa kučicu i radi punom parom. Sve u svemu,penjali smo,umorili se,napravili bivak,složili šator i sve to u stilu „A je to“.
Nakon toga, palo je druženje uz vatru sa ekipom koja je roštiljala sve živo i neživo. Bilo je na roštilju piletine,krmića,jegera,pučkih kobasica,velebitaša,sojine šnicle za Debelog Cicibana i raznih ostalih mesnih proizvoda. Tako se jedan nesretnik u potrazi za svojim pilećim krilcem previše nagnuo iznad roštilja i nekim neshvatljivim potezom završio zajedno sa svojim krilcem na roštilju. Uspješno su ga izvadili i dok je on gledao svoje opečene prstiće ja sam uspješno pojela neko malo krilce koje se našlo u mojoj blizini :-). Bio je kasnije još puno krilaca za nesretnika,ne brinite :).
Tihi zvuk gitare i pucketanje vatrice bio je idealan samo u dionicama od par sekundi u kojima je onaj isti đukac od početka priče hvatao zrak za svoj cijelonoćni solo koncert.
Nedjeljno jutro odavalo je tragove na mom licu od „prospavane“ noći, dok su drugi tvrdili da im to nije smetalo,da su ignorirali,da nije bilo strašno, da ovo, da ono….da My Ass! Što ste mislili? Da medvjed stvarno sjedi cijelu noć iza kamena i pilji u šatore dok čeka da netko ide pišat???
Nije bilo smisla više penjati oko skloništa,vrijeme je curilo a mi smo se odlučili na bitku sa Visuljicom! Pozdravili smo ekipu i psa koji je uredno spavao kao zaklan(što sam čitavu noć i priželjkivala da mu se desi) i uputili se na već poznato bojište. Tamo nas je čekala neka šestica kojoj je Braveheart objavio rat još prošli put, a sada je u bitku uvukao još dvoje nevinih ljudi. Ciciban je čak prokrvario i izgubio, a mene su ruke izdale i bez krvi. Ni sami Braveheart nije pokorio taj smjer. Vojnik je išao po komplete! Bitka se nastavlja po malim bojištima……
Samo se pitam da li ima još onih starih,mladih iskusnih zainteresiranih za kakve nove akcije? Da li su možda neki preveliki da vode nas male u veće akcije? Nadam se da mi se samo učinilo,da je fjaka kriva kao što je i noć glupa….
željka
15 srpnja, 2008
Dan Grada Karlovca i SOD
Evo malo obavijesti o aktivnosti SO Dubovca za Dan Karlovca 13.7.08.
Napravili smo prečnicu od šetališta pa do vrlo uglednog spomenika palim borcima i namamili znatiželjnike da se provozaju i uživaju u tom jedinstvenom događaju.
Koliko puta imate šansu preletiti preko parka? Jedanput godišnje bez posljedica uz SO Dubovac ili više puta godišnje ako vas neki grubijan katapultira nogom u dupe u tom pravcu, naravno sa posljedicama. Pa eto, uvijek ima izbora. Kako tko voli :-)
Da ne duljim,ima jedna zgodna prezentacija na:
http://www.pd-dubovac.hr/dwl_files/dg/dg2008.html
ili na našem albumu:
http://www.pd-dubovac.hr/speleo/index.htm
a ima i 37 sekundi jednog filmića mog kolege,koji se ni kriv ni dužan našao u zraku tog nedjeljnog prijepodneva:
http://www.youtube.com/user/sanbaro
Nije se baš nešto AOD alpinista ukazalo tog dana,tu i tamo koje lice ali brzo su dali petama vjetra. Šteta!
Ajde, nema veze…bit će toga…ak ne u gradu, onda u nekoj jami!
Bilo bi zgodno ovaj vikend pred nama obilježiti sa nekim izletom,zar ne?
Vidimo se!
željka
Napravili smo prečnicu od šetališta pa do vrlo uglednog spomenika palim borcima i namamili znatiželjnike da se provozaju i uživaju u tom jedinstvenom događaju.
Koliko puta imate šansu preletiti preko parka? Jedanput godišnje bez posljedica uz SO Dubovac ili više puta godišnje ako vas neki grubijan katapultira nogom u dupe u tom pravcu, naravno sa posljedicama. Pa eto, uvijek ima izbora. Kako tko voli :-)
Da ne duljim,ima jedna zgodna prezentacija na:
http://www.pd-dubovac.hr/dwl_files/dg/dg2008.html
ili na našem albumu:
http://www.pd-dubovac.hr/speleo/index.htm
a ima i 37 sekundi jednog filmića mog kolege,koji se ni kriv ni dužan našao u zraku tog nedjeljnog prijepodneva:
http://www.youtube.com/user/sanbaro
Nije se baš nešto AOD alpinista ukazalo tog dana,tu i tamo koje lice ali brzo su dali petama vjetra. Šteta!
Ajde, nema veze…bit će toga…ak ne u gradu, onda u nekoj jami!
Bilo bi zgodno ovaj vikend pred nama obilježiti sa nekim izletom,zar ne?
Vidimo se!
željka
09 srpnja, 2008
Četvrtak
Ekipa, svi koji još niste pobjegli na more,jedrenje i ostale ljetne zabave, dođite sutra ( u četvrtak) pred društvo u 17.30h od kud bi krenuli na naše tjedno vježbanje mišića. Otišli bi do Ogulina u Đulin kanjon gdje navodno postoji nekoliko smjerova svih težina pa da vidimo što se tamo da napraviti!
Siniša, pođi sa nama jer vjerovatno možeš sjediti u nekoj piceriji i žvakati picu dok gledaš kako se mi znojimo, a po potrebi možeš nas gađati i sa maslinama :-)
Vidimo se!
željka
Siniša, pođi sa nama jer vjerovatno možeš sjediti u nekoj piceriji i žvakati picu dok gledaš kako se mi znojimo, a po potrebi možeš nas gađati i sa maslinama :-)
Vidimo se!
željka
08 srpnja, 2008
Visuljica je primjereni naziv!
Bili smo aktivni i ovaj vikend! Super su ovi izleti iznenađenja!
U nedjelju 6.7. bili smo na mjestu za koje nitko od prisutnih nikad nije čuo! Pa di ćeš bolje!
Gajo je to mjesto dan ranije bezuspješno tražio po internetu jer ga je zanimala informacija koliko ima pješačenja od auta tj. da li će na noge staviti sandale ili tenisice. Zbog te nedoumice i drugi su okretali brojeve telefona i sramotili se po županiji postavljajući pitanja o nepostojećem penjalištu!
Joj dobro, pa što ako sam pomiješala par slova! Visuljica,Souljica ili neka druga Uljica, nije bitno! Bitno je da smo je pronašli i da su svi sa sandalama preživjeli.
Cesta koja vodi do Kleka vodi i do „Neštouljice“, samo smo se malo duže vozili po kaldrmi i nakon par minuta zaustavili aute. Od auta do stijene ima 5min.hodanja po laganom usponu a zatim slijedi 5min. po takvoj strmini da bi i žičara pregorjela :-) Uspuhani ali sretni stigli smo pod stijenu i ugledali više od nekoliko uređenih smjerova svih težina. Svi su u hladovini….
Na toj stijeni nema one male beštije kao u Ozlju ali zato ima pauk sa šarenim štramplama i druga neobična bića zbog kojih nije bilo ugodno gurati prste baš u svaku rupicu. Nije bila rijetkost čuti sa stijene nešto poput: „Bljak“ i „Uuuužaaasssss“ uz obvezno popratnu grimasu koja je krasila i ovako od truda iskrivljenu facu penjača! Ocjene smjerova su od lakših+ do teških+. Stvarno ne znam ocjene ali znam da je bilo za svakoga po nešto! Gajo i ja smo mogli snimiti dugometražni film naslova „Penji i padni“ na jednom smjeru koji je sam od sebe mijenjao morfologiju. Čudo neviđeno! Da smo imali onu spravicu za brojanje scena(koji je uopće naziv?) ,mislim da bi se raspala koliko smo puta napravili KLAP. Čula sam od jednog prisutnog člana iza leđa kako kaže: „ajme,jadna špaga“dok je promatrao tu našu borbu . Bio je tu još boraca koji su objavili rat tom smjeru ali moram napisat da na kraju ima više žrtava nego pobjednika. Nećemo još dignuti spomenik žrtvama jer se rat nastavlja! Privremeno povlačenje je potrebno samo dok se ne formira nova grupa boraca! Nadam se da će se svatko od Vas slijedeći put pojaviti u ovoj borbi na Visuljskom stratištu!
I još nešto! Imali smo izdaju od strane jednog Cicibana koji se tog dana nije pojavio kao što je rekao, a bio je bitan zbog posjedovanja rastezljivog oružja zvanog štrik! Cicibanu,kukavico!
Zato smo imali novog vojnika koji je noćni rat zamijenio dnevnim, a borbi se odavao svim svojim živim i mrtvim osjetilima! Svaka čast Ševa!
Željka
U nedjelju 6.7. bili smo na mjestu za koje nitko od prisutnih nikad nije čuo! Pa di ćeš bolje!
Gajo je to mjesto dan ranije bezuspješno tražio po internetu jer ga je zanimala informacija koliko ima pješačenja od auta tj. da li će na noge staviti sandale ili tenisice. Zbog te nedoumice i drugi su okretali brojeve telefona i sramotili se po županiji postavljajući pitanja o nepostojećem penjalištu!
Joj dobro, pa što ako sam pomiješala par slova! Visuljica,Souljica ili neka druga Uljica, nije bitno! Bitno je da smo je pronašli i da su svi sa sandalama preživjeli.
Cesta koja vodi do Kleka vodi i do „Neštouljice“, samo smo se malo duže vozili po kaldrmi i nakon par minuta zaustavili aute. Od auta do stijene ima 5min.hodanja po laganom usponu a zatim slijedi 5min. po takvoj strmini da bi i žičara pregorjela :-) Uspuhani ali sretni stigli smo pod stijenu i ugledali više od nekoliko uređenih smjerova svih težina. Svi su u hladovini….
Na toj stijeni nema one male beštije kao u Ozlju ali zato ima pauk sa šarenim štramplama i druga neobična bića zbog kojih nije bilo ugodno gurati prste baš u svaku rupicu. Nije bila rijetkost čuti sa stijene nešto poput: „Bljak“ i „Uuuužaaasssss“ uz obvezno popratnu grimasu koja je krasila i ovako od truda iskrivljenu facu penjača! Ocjene smjerova su od lakših+ do teških+. Stvarno ne znam ocjene ali znam da je bilo za svakoga po nešto! Gajo i ja smo mogli snimiti dugometražni film naslova „Penji i padni“ na jednom smjeru koji je sam od sebe mijenjao morfologiju. Čudo neviđeno! Da smo imali onu spravicu za brojanje scena(koji je uopće naziv?) ,mislim da bi se raspala koliko smo puta napravili KLAP. Čula sam od jednog prisutnog člana iza leđa kako kaže: „ajme,jadna špaga“dok je promatrao tu našu borbu . Bio je tu još boraca koji su objavili rat tom smjeru ali moram napisat da na kraju ima više žrtava nego pobjednika. Nećemo još dignuti spomenik žrtvama jer se rat nastavlja! Privremeno povlačenje je potrebno samo dok se ne formira nova grupa boraca! Nadam se da će se svatko od Vas slijedeći put pojaviti u ovoj borbi na Visuljskom stratištu!
I još nešto! Imali smo izdaju od strane jednog Cicibana koji se tog dana nije pojavio kao što je rekao, a bio je bitan zbog posjedovanja rastezljivog oružja zvanog štrik! Cicibanu,kukavico!
Zato smo imali novog vojnika koji je noćni rat zamijenio dnevnim, a borbi se odavao svim svojim živim i mrtvim osjetilima! Svaka čast Ševa!
Željka
Pretplati se na:
Postovi (Atom)