Hi!
Svi koji ste danas bili na izletu, vjerovatno ste kao i ja uživali u jednom prekrasnom danu i druženju uz slapove Kupe. Vježba je protekla u skladu s planom i programom škole. Nadam se da ste osjetili stijenu, savladali prve penjačke korake i time otškrinuli vrata svom penjačkom duhu koji je čučao negdje duboko u vama.
Jutro je bilo prohladno i nije baš mirisalo na toplo, ali zahvaljujući hepo kockama, mokrim drvima i zimljivoj vatri uspjeli smo zagrijati sramežljivo sunce, koje nas je poslje grijalo, grijalo i grijalo. Neke curke su se oslobodile dugih rukava i odlučile otvoriti sezonu sunčanja na kupalištu uz Kupu. Bio je to divan prizor i oni koji nisu bili na ovom satu - stvarno mogu žaliti.
Idući izlt trebao je biti - Klek, ALI, ali zbog; snijega koji je pao ovih dana na Kleku, prijedloga stručnih ljudi, koji su bili tamo i koji su nam rekli da se snijeg neće otopiti do idućeg vikenda - odlučeno je da se idući vikend ide u Paklenicu.
Dakle , Starigrad - Paklenica dvodnevni izlet.
Dogovor i detalji u utorak na sastanku AO.
Vidimo se!
30 ožujka, 2008
27 ožujka, 2008
Željka je zapela na Zavižanu
Željka je napisala:
Ekipa bok!
Ne bi bilo fer da vam prešutim kako sam ovaj praznički vikend provela na Velebitu. Razlog je bio više nego dobar da se ode bez razmišljanja. Prijatelji koje rade na velebitskoj Plešivici odrađuju zadnje smjenu svog posla za ovu sezonu i pozvali su ekipu kojoj „pamet ne smeta“ da provedu Uskrs sa njima bez obzira na vremensku prognozu. Još u petak 21.3.došla sam na posao u Zagreb sa ruksakom i pritom zgrozila kolege koji su tokom cijelog radnog dana odustajali od puta na vikendice, more i ostale destinacije jer je nebo bilo namrgođeno i vjetar je vodio glavni ples a ja sam sa smiješkom čekala da prođe tih 6 (skraćenih) sati i da odskakućem na bus za Otočac. Zatim slijedi Otočac, pa sa Ladom do Krasnog, pa Manjan (velebitsko pivo) dok je kroz prozor vitlao snijeg u svim smjerovima. Vjetar je taj dan bio vrlo maštovit. Međusobni pogledi su bili dovoljni da pivo malo brže izlijemo u sebe i da napustimo birtiju u kojoj se taman spremao Friday night fever uz blakan ritam.:-). Snijeg je zabijelio cestu u debelom sloju od Oltara pa prema Zavižanu a Lada se izuzetno nosila 16km sa tim bijelim slojem. Na raskršću za Plešivicu čekale su motorne sanjke i još 2km jahanja na njima i bili smo gore u 21h. Subota je dovela još dva gosta i bilo nas je petero. Snijeg je padao bez prestanka. Gosti taj dan nisu bili raspoloženi za odlazak na Zavižan koji je po cesti udaljen cc 5km od Plešivice pa smo samo Tonko i ja odlučili posjetiti Antu na Zavižanu i najaviti mu dolazak svih nas za nedjelju. Nanosi snijega su bili tako nepravilni i veliki da su nam sanjke bile češće sa strane nego ispod nas. One sve prijašnje akrobacije su mi pomogle da sam se sada bez problema katapultirala u svim smjerovima. Svejedno sam drhtala na „cesti“koje nema(jer je samo kosina ostala) od kapelice do Zavižana jer je naša vožnja u tom dijelu izgledala kao navlačenje mazge za uši samo na jednu stranu i sve je izgledalo kao da gubimo bitku ali ipak nas je sreća popratila… jer pamet je daleko ostala . Ante se nasmijao, počastio nas rakijicom i sa par viceva. Povratak je bio ista priča, mazga hoće dole, mi je vučemo gore, ceste nema a snijeg pada u oči. Bilo je i prostih riječi koje su sipale dok smo nogama otrpavali zakopane sanjke jer nisu htjele uz neku snježnu vertikalu.Kakve su to sanjke? Jedva smo svladali i tu prepreku i vratili se živi dok je ekipa već sumnjala da smo u gabuli. Ma neeee,nismo bili..zar su baš sve morali znati….. Za drugi dan i posjetu Zavižanu savjetovali smo Ratrak jer je stabilniji a i tako smo očistili malo cestu prema Anti. Anti su se najavili neki englezi sa đipovima koji su trebali doći na Uskrs. U nedjelju je to snježno vozilo krenulo sa dvoje ljudi a mi smo ostali hodali iza njega. Snijeg je padao. Po snijegu bez krplji je bilo suludo hodati. Ratrak je brzine hoda manjeg psa jazavčara koji usput prdi. Eto tako to izgleda. I naravno, kod kapelice je stao jer je bio na rubu prevrtanja. Rakijica, pivo, farbana jaja, šunka,smijeh i vicevi bili su odlična zabava za ekipu kojoj je pamet ostala u civilizaciji. Englezi….hehehe…ni E od njih, a vani se mećava pojačavala. Bježanje niz kosinu prema ratraku je bila isto avantura jer da nisam ostavila neki štap putem prema gore, ne bi znali u kojem smjeru treba ići. Poslužio je kao markacija. U povratku smo se svi stiskali unutra dok je taj crveni jazavčar polako prdio prema Plešivici i naravno umro 2 km prije kuće. Jao,jao,hodanje dok ništa ne vidiš po oluji je romantično u p.m. Ali smijeh nas je pratio cijelim putem i bilo je super doći na toplo i na pripremljenu večeru jer je naš brkati Ćine ostao raditi pečenu puricu sa krumpirom, mljac:-). Evo nam ponedjeljka. Nismo dugo ujutro pokušavali izaći van jer je cijelu noć zavijao vjetar uz grmljavinu i snijeg. Kada je netko hrabar pokušao otvoriti vrata,nije mu pošlo za rukom, ops, a mi smo morali doma…he he... Vani više nije bilo traga od našeg Ratraka koji nas je čekao dole pokvaren, nema ni ograde, nema ničeg osim bijelog pokrivača. Sanjke? He he…ajme koliki snijeg! Smišljanje plana i djelovanje je počelo čim se snijeg malo smirio pa smo se mogli razmiliti po vani,neki su otišli po ratrak sa drugim ratrakom(jazavčarom) a neki su hodali ko Baltazar smišljajući kako doći doma(jer posao čeka). Nakon 4 sata imali smo 2km prohodne ceste za sanjke i 16 km debelog bijelog sranja po kojem smo mogli NIŠTA! Lada je na zavoju bila kao svadbena torta a mi ko male mrlje oko nje. Ponovo smijeh i slijeganje ramenima je bila jedina reakcija….a kao da nismo znali….nismo mogli sami sebe lagati…znali smo da će biti tako! Pozvali smo u pomoć veliku klinčanu ralicu koja je došla u utorak a krenula je od Oltara u podne i čistila je snijeg 6 sati. Tek oko 19h u utorak smo krenuli sa ladom prema Otočcu kroz te tunele snijega koji je bio sa strane i preko 2m visine. A i dalje je padao….. Kasnila sam jedan dan na posao…rekli su mi da nisam normalna…ja šutim… Jedino Vama mogu ispričati što sam radila, pa mi oprostite na ovako velikom postu! Vi isto niste normalni,Vi ste ko ja :-) ili Oni nisu normalni…kokoš ili jaje….tko će znati!
željka
Ekipa bok!
Ne bi bilo fer da vam prešutim kako sam ovaj praznički vikend provela na Velebitu. Razlog je bio više nego dobar da se ode bez razmišljanja. Prijatelji koje rade na velebitskoj Plešivici odrađuju zadnje smjenu svog posla za ovu sezonu i pozvali su ekipu kojoj „pamet ne smeta“ da provedu Uskrs sa njima bez obzira na vremensku prognozu. Još u petak 21.3.došla sam na posao u Zagreb sa ruksakom i pritom zgrozila kolege koji su tokom cijelog radnog dana odustajali od puta na vikendice, more i ostale destinacije jer je nebo bilo namrgođeno i vjetar je vodio glavni ples a ja sam sa smiješkom čekala da prođe tih 6 (skraćenih) sati i da odskakućem na bus za Otočac. Zatim slijedi Otočac, pa sa Ladom do Krasnog, pa Manjan (velebitsko pivo) dok je kroz prozor vitlao snijeg u svim smjerovima. Vjetar je taj dan bio vrlo maštovit. Međusobni pogledi su bili dovoljni da pivo malo brže izlijemo u sebe i da napustimo birtiju u kojoj se taman spremao Friday night fever uz blakan ritam.:-). Snijeg je zabijelio cestu u debelom sloju od Oltara pa prema Zavižanu a Lada se izuzetno nosila 16km sa tim bijelim slojem. Na raskršću za Plešivicu čekale su motorne sanjke i još 2km jahanja na njima i bili smo gore u 21h. Subota je dovela još dva gosta i bilo nas je petero. Snijeg je padao bez prestanka. Gosti taj dan nisu bili raspoloženi za odlazak na Zavižan koji je po cesti udaljen cc 5km od Plešivice pa smo samo Tonko i ja odlučili posjetiti Antu na Zavižanu i najaviti mu dolazak svih nas za nedjelju. Nanosi snijega su bili tako nepravilni i veliki da su nam sanjke bile češće sa strane nego ispod nas. One sve prijašnje akrobacije su mi pomogle da sam se sada bez problema katapultirala u svim smjerovima. Svejedno sam drhtala na „cesti“koje nema(jer je samo kosina ostala) od kapelice do Zavižana jer je naša vožnja u tom dijelu izgledala kao navlačenje mazge za uši samo na jednu stranu i sve je izgledalo kao da gubimo bitku ali ipak nas je sreća popratila… jer pamet je daleko ostala . Ante se nasmijao, počastio nas rakijicom i sa par viceva. Povratak je bio ista priča, mazga hoće dole, mi je vučemo gore, ceste nema a snijeg pada u oči. Bilo je i prostih riječi koje su sipale dok smo nogama otrpavali zakopane sanjke jer nisu htjele uz neku snježnu vertikalu.Kakve su to sanjke? Jedva smo svladali i tu prepreku i vratili se živi dok je ekipa već sumnjala da smo u gabuli. Ma neeee,nismo bili..zar su baš sve morali znati….. Za drugi dan i posjetu Zavižanu savjetovali smo Ratrak jer je stabilniji a i tako smo očistili malo cestu prema Anti. Anti su se najavili neki englezi sa đipovima koji su trebali doći na Uskrs. U nedjelju je to snježno vozilo krenulo sa dvoje ljudi a mi smo ostali hodali iza njega. Snijeg je padao. Po snijegu bez krplji je bilo suludo hodati. Ratrak je brzine hoda manjeg psa jazavčara koji usput prdi. Eto tako to izgleda. I naravno, kod kapelice je stao jer je bio na rubu prevrtanja. Rakijica, pivo, farbana jaja, šunka,smijeh i vicevi bili su odlična zabava za ekipu kojoj je pamet ostala u civilizaciji. Englezi….hehehe…ni E od njih, a vani se mećava pojačavala. Bježanje niz kosinu prema ratraku je bila isto avantura jer da nisam ostavila neki štap putem prema gore, ne bi znali u kojem smjeru treba ići. Poslužio je kao markacija. U povratku smo se svi stiskali unutra dok je taj crveni jazavčar polako prdio prema Plešivici i naravno umro 2 km prije kuće. Jao,jao,hodanje dok ništa ne vidiš po oluji je romantično u p.m. Ali smijeh nas je pratio cijelim putem i bilo je super doći na toplo i na pripremljenu večeru jer je naš brkati Ćine ostao raditi pečenu puricu sa krumpirom, mljac:-). Evo nam ponedjeljka. Nismo dugo ujutro pokušavali izaći van jer je cijelu noć zavijao vjetar uz grmljavinu i snijeg. Kada je netko hrabar pokušao otvoriti vrata,nije mu pošlo za rukom, ops, a mi smo morali doma…he he... Vani više nije bilo traga od našeg Ratraka koji nas je čekao dole pokvaren, nema ni ograde, nema ničeg osim bijelog pokrivača. Sanjke? He he…ajme koliki snijeg! Smišljanje plana i djelovanje je počelo čim se snijeg malo smirio pa smo se mogli razmiliti po vani,neki su otišli po ratrak sa drugim ratrakom(jazavčarom) a neki su hodali ko Baltazar smišljajući kako doći doma(jer posao čeka). Nakon 4 sata imali smo 2km prohodne ceste za sanjke i 16 km debelog bijelog sranja po kojem smo mogli NIŠTA! Lada je na zavoju bila kao svadbena torta a mi ko male mrlje oko nje. Ponovo smijeh i slijeganje ramenima je bila jedina reakcija….a kao da nismo znali….nismo mogli sami sebe lagati…znali smo da će biti tako! Pozvali smo u pomoć veliku klinčanu ralicu koja je došla u utorak a krenula je od Oltara u podne i čistila je snijeg 6 sati. Tek oko 19h u utorak smo krenuli sa ladom prema Otočcu kroz te tunele snijega koji je bio sa strane i preko 2m visine. A i dalje je padao….. Kasnila sam jedan dan na posao…rekli su mi da nisam normalna…ja šutim… Jedino Vama mogu ispričati što sam radila, pa mi oprostite na ovako velikom postu! Vi isto niste normalni,Vi ste ko ja :-) ili Oni nisu normalni…kokoš ili jaje….tko će znati!
željka
25 ožujka, 2008
Opasnost u planini i prva pomoć!
25.03. održano je još jedno predavanje! Sam naslov govori o temi koju mnogi nepotrebno zaobilaze, a veoma je važna kako za planinare tako i za alpiniste. Predavanje je bilo izuzetno dobro i poučno. Nadajmo se da će nam to što smo naučili, koristiti u životu i alpinizmu, ali da nam neće zatrebati. Dobro je znati kako funkcionira GSS, kako pozvati pomoć te koje podatke trebamo znati kada ih pozivamo. Sve u svemu nadogradili smo svoje znanje i svjesniji smo opasnosti koje mogu prizaći bavljenjem ovim aktivnostima. Dobili smo informacije o tome kako se možemo zaštititi da do tih neželjenih posljedica ne dođe i kako sebi ili drugima pomoći, ako do njih ipak dođe.
Idemo naprijed i pred nama je novi izazov - Vrijeme nam i dalje nije naklonjeno stoga se izlet na Bijele stijene odgađa. Dogovoreno je da se slijedeći vikend - nedjelja u 08.00 sati nađemo u prostorijama društva i da odemo do Severina - Klanac te da pokušamo odraditi ovotjedni zadatak. Nadajmo se suhom vremenu.
Pozdrav svima!
Idemo naprijed i pred nama je novi izazov - Vrijeme nam i dalje nije naklonjeno stoga se izlet na Bijele stijene odgađa. Dogovoreno je da se slijedeći vikend - nedjelja u 08.00 sati nađemo u prostorijama društva i da odemo do Severina - Klanac te da pokušamo odraditi ovotjedni zadatak. Nadajmo se suhom vremenu.
Pozdrav svima!
24 ožujka, 2008
Društveno koristan rad!
Pozdrav!
Eto i danas smo imali društveno koristan rad - rad u društvu - točnije u prostorijama društva.
Premda smo na stranicama i blogu jasno poručili svima da se bez obzira na vrijeme nađemo danas u društvu, moglo bi se reći da se stranice AOD i Blog slabo prate ili da je pao interes za vježbanje. Nadam se da je ono prvo. Danas u nešto manjem brojnom sastavu, prošli smo sve čvorove i ponovili osnove od subote. Pošto nam vrijeme ne ide baš na ruku, a i dugoroćna vremenska prognoza nije nam baš naklonjena, postoji mogućnost da se promijeni poneki termin i mjesto izvođenja vježbe, o ćemu ćete biti na vrijeme obaviješteni. Obaviještavam sve polaznike škole i članove AOD da je sutra (utorak) u 19.30 sati redoviti sastanak odjela i predavanje sukladno rasporedu škole.
Ove stranice se uglavnom uređuju kako bismo pružili što više informacija o događajima u AOD i bilo bi lijepo da se i sami uključite u rad te doprinesete njihovoj živosti svojim pitanjima, prijedlozima i komentarima.
Hvala!
Eto i danas smo imali društveno koristan rad - rad u društvu - točnije u prostorijama društva.
Premda smo na stranicama i blogu jasno poručili svima da se bez obzira na vrijeme nađemo danas u društvu, moglo bi se reći da se stranice AOD i Blog slabo prate ili da je pao interes za vježbanje. Nadam se da je ono prvo. Danas u nešto manjem brojnom sastavu, prošli smo sve čvorove i ponovili osnove od subote. Pošto nam vrijeme ne ide baš na ruku, a i dugoroćna vremenska prognoza nije nam baš naklonjena, postoji mogućnost da se promijeni poneki termin i mjesto izvođenja vježbe, o ćemu ćete biti na vrijeme obaviješteni. Obaviještavam sve polaznike škole i članove AOD da je sutra (utorak) u 19.30 sati redoviti sastanak odjela i predavanje sukladno rasporedu škole.
Ove stranice se uglavnom uređuju kako bismo pružili što više informacija o događajima u AOD i bilo bi lijepo da se i sami uključite u rad te doprinesete njihovoj živosti svojim pitanjima, prijedlozima i komentarima.
Hvala!
22 ožujka, 2008
Kiša, kiša i snijeg
Kako ste i mogli vidjeti, vrijeme baš nije bilo na našoj strani. Bez obzira na vrijeme jedna manja skupina, članova i školaraca našla se danas u Karlu, popila kavicu te odlučila ipak odraditi nekakav trening ili vježbicu u prostorijama društva. Mislim da je bilo zanimljivo, barem meni. Vježbali su se ranije naučeni čvorovi, učili novi, vježbala se i primjena istih (navez, osiguranje i komunikacija u stijeni). Nakon cca. 90 minuta čvorologije, pogledali smo Humarov film (slovenski alpinist) o usponu na vertikalnu stijenu:
El Capitan - http://en.wikipedia.org/wiki/El_Capitan
Location California, USA
Range Sierra Nevada
Coordinates 37°44′02.4″N 119°38′13.2″W / 37.734, -119.637
Topo map USGS El Capitan
Type granite rock
Ekstreman, ali zanimljiv uspon i specifična oprema prilagođena za tu stijenu.
Preporuka - Svakako pogledati!
U razgovoru sa Sićkom - pročelnikom AOD i tajnikom škole - dogovoreno je da se nađemo u ponedjeljak 24.03. u 08 sati u prostorijama društva, bez obzira na vremensku prognozu. Sukladno procijeni voditelja i tajnika škole donijeti će se odluka o odlasku na teren (koji odpada u slučaju jakog snijega i kiše) ili rada u društvu (ponavljanje subotnjeg dijela).
Puno pozdrava svima!
Sretan Vam Uskrs!
El Capitan - http://en.wikipedia.org/wiki/El_Capitan
Location California, USA
Range Sierra Nevada
Coordinates 37°44′02.4″N 119°38′13.2″W / 37.734, -119.637
Topo map USGS El Capitan
Type granite rock
Ekstreman, ali zanimljiv uspon i specifična oprema prilagođena za tu stijenu.
Preporuka - Svakako pogledati!
U razgovoru sa Sićkom - pročelnikom AOD i tajnikom škole - dogovoreno je da se nađemo u ponedjeljak 24.03. u 08 sati u prostorijama društva, bez obzira na vremensku prognozu. Sukladno procijeni voditelja i tajnika škole donijeti će se odluka o odlasku na teren (koji odpada u slučaju jakog snijega i kiše) ili rada u društvu (ponavljanje subotnjeg dijela).
Puno pozdrava svima!
Sretan Vam Uskrs!
21 ožujka, 2008
Penjalište u Klancu, blizina Severina na Kupi
Sićko je napisao
Haj svima, kao što ste upoznati, mislim većina vas, drugi službeni izlet ili vježba alpinističke škole održati će se u Klancu, blizina Severina na Kupi. Slijedom dogovora, subota 22.03.2008.g. 8h ispred društva, a u slučaju lošeg vremena, kiša,snijeg ili sl., termin izleta prebacujemo na ponedjeljak 24.03.2008.g. U Klancu se nalazi uređeno sportsko penjalište koje je idealno za učenje penjanja, osiguranja, spuštanja itd. uz nezaobilaznu stvarnost ako je loše vrijeme penjanje u tim uvjetima je skoro nemoguće. U slučaju lošeg vremena izlet se prebacuje sa subote na ponedjeljak, makar ostali u društvu i dio vježbe tamo odradili. Vježbajte čvorove i vidimo se,
Sićko.
P.S.
Odjeća i oprema standardno, uz hranu za cijeli dan (vrijeme???).
Haj svima, kao što ste upoznati, mislim većina vas, drugi službeni izlet ili vježba alpinističke škole održati će se u Klancu, blizina Severina na Kupi. Slijedom dogovora, subota 22.03.2008.g. 8h ispred društva, a u slučaju lošeg vremena, kiša,snijeg ili sl., termin izleta prebacujemo na ponedjeljak 24.03.2008.g. U Klancu se nalazi uređeno sportsko penjalište koje je idealno za učenje penjanja, osiguranja, spuštanja itd. uz nezaobilaznu stvarnost ako je loše vrijeme penjanje u tim uvjetima je skoro nemoguće. U slučaju lošeg vremena izlet se prebacuje sa subote na ponedjeljak, makar ostali u društvu i dio vježbe tamo odradili. Vježbajte čvorove i vidimo se,
Sićko.
P.S.
Odjeća i oprema standardno, uz hranu za cijeli dan (vrijeme???).
18 ožujka, 2008
Prva vježba i prvi teren - Okić
Pozdrav svima!
Odrađen je prvi teren. Skupilo nas se oko dvadesetak te uz manje poteškoće uspješno smo stigli do planinarskog doma pod Okićem (neki su malo lutali, a neki su kartu čitali i seljake pitali). Nakon popijene kavice u domu, prihvatili smo se opreme i čvorova, a onda napokon stjena. Žoharov klinčani smjer - primjena osiguranja i penjanje. Svi kandidati bez problema savladali su taj uspon bez problema. Uslijedio je kratak rezime i razgovor s instruktorima, povratak do doma, ručak i okrijepa. Poslije ručka i okrijepe uslijedio je drugi dio vježbe - klinovi, čokovi, frendovi ..... - način i primjena, osiguranje i apsail.
Nadam se da vjetar koji je malo divljao i nešto kišice koja nas je malo pokvasila na kraju, nije obeshrabrilo polaznike škole. Izuzetno sam sretan jer sam vidio da su se svi, polaznici i instruktori, založili da ovu vježbu uspješno provedemo.
Da od danas je blog otvoren i za anonimne komentare. Nadam se da ću na taj način dati priliku svima da kažu svoje mišljenje i komentiraju postove i teme.
Odrađen je prvi teren. Skupilo nas se oko dvadesetak te uz manje poteškoće uspješno smo stigli do planinarskog doma pod Okićem (neki su malo lutali, a neki su kartu čitali i seljake pitali). Nakon popijene kavice u domu, prihvatili smo se opreme i čvorova, a onda napokon stjena. Žoharov klinčani smjer - primjena osiguranja i penjanje. Svi kandidati bez problema savladali su taj uspon bez problema. Uslijedio je kratak rezime i razgovor s instruktorima, povratak do doma, ručak i okrijepa. Poslije ručka i okrijepe uslijedio je drugi dio vježbe - klinovi, čokovi, frendovi ..... - način i primjena, osiguranje i apsail.
Nadam se da vjetar koji je malo divljao i nešto kišice koja nas je malo pokvasila na kraju, nije obeshrabrilo polaznike škole. Izuzetno sam sretan jer sam vidio da su se svi, polaznici i instruktori, založili da ovu vježbu uspješno provedemo.
Da od danas je blog otvoren i za anonimne komentare. Nadam se da ću na taj način dati priliku svima da kažu svoje mišljenje i komentiraju postove i teme.
11 ožujka, 2008
Počela je Alpinistička škola!
Danas je u prostorijama PD "Dubovac" započela Alpinistička škola. Prvi predavač bio je Tajnik HPS-a Darko Berljak. Predavanje je bilo izuzetno zanimljivo i poučno. Pojedinci su čestitali Berljaku na kraju predavanja uz riječi: "Nisam znao da netko može u komadu pričati dva sata, a da nebude dosadno i da vrijeme proleti". Nakon predavanja pročelnik AOD polaznike je obavijestio da se slijedeći vikend ide na Okić, a polazak je 16.03.2008. u 08 sati ispred prostorija društva. Svi oni koji zbog određenog razloga nisu prisustvovali današnjem predavanju, a žele pohađati školu, trebaju uplatiti članarinu i školarinu.
10 ožujka, 2008
Speleo izlet
Željka je napisala:
Pozdrav svima koji malo drijemaju prije alpinističke škole!
Na početku da javim kako škola SOD-a neće biti održana prema planu i programu zbog izuzetno visokog interesa građana pa smo zaključili kako ne bi bili u mogućnosti kvalitetno odraditi edukaciju zbog malog broja predavača a kako se preklapaju škola AO-a i SO-a, odlučili smo sve prepustiti našim alpinistima i da se što bolje educiraju mladi polaznici na koje ćemo mi kad-tad baciti oko....hehehe... Evo da malo razbijem monotoniju i napišem nekoliko rečenica o izletu na kojem je sudjelovalo 3 člana SOD-a(Nikolina,Jela i ja) i dvojica speleologa iz Samobora. Draga Manda se nije bacila za đaba u tu prirodnu šupljinu, ona je sigurno znala kako je prirodna ljepota njenog vječitog lovišta izuzetno zanimljiva i bez obzira koliko puta bila posjećena uvijek će iznova ostavljati duboki utisak na svakog posjetitelja. Još ako se otkotrljala do - 94 onda je stvarno dobila bingo, jer tek sa tih dubina počinje prava ljepota koju smo mi jučer detaljno obišli.... Zaključili ste da se radi o jami Mandelaji u Oštarijama koja nam je pala na pamet kao dobra rekreacija za jedan dan i stvarno smo uživali. Vode je bilo više nego obično ali nije nigdje predstavljala problem. Malo nasilnog umivanja i curkanja vode za vrat nije bilo ništa strašno a ovisilo je samo o spretnosti pojedinca. Prolazak vlaka iznad naših glava uspjelo je raskolačiti oči našim gostima jer im nismo najavili takav zvuk pa je bilo simpatično gledati kako se bijela boja na licu naših gostiju brzo pojavljuje ali i nestaje kada smo šok pretvorili u zabavu. Bilo je odlično družiti se ponovo kao odsjek i drago mi je da je naš Jela pravi zmaj...nema predaje!!! Pivce i domaće kobasice nakon jame su prave nezaobilazne slastice koje stavljaju vrlo kvalitetnu točku na kraj vikenda! Lijep pozdrav
Pozdrav svima koji malo drijemaju prije alpinističke škole!
Na početku da javim kako škola SOD-a neće biti održana prema planu i programu zbog izuzetno visokog interesa građana pa smo zaključili kako ne bi bili u mogućnosti kvalitetno odraditi edukaciju zbog malog broja predavača a kako se preklapaju škola AO-a i SO-a, odlučili smo sve prepustiti našim alpinistima i da se što bolje educiraju mladi polaznici na koje ćemo mi kad-tad baciti oko....hehehe... Evo da malo razbijem monotoniju i napišem nekoliko rečenica o izletu na kojem je sudjelovalo 3 člana SOD-a(Nikolina,Jela i ja) i dvojica speleologa iz Samobora. Draga Manda se nije bacila za đaba u tu prirodnu šupljinu, ona je sigurno znala kako je prirodna ljepota njenog vječitog lovišta izuzetno zanimljiva i bez obzira koliko puta bila posjećena uvijek će iznova ostavljati duboki utisak na svakog posjetitelja. Još ako se otkotrljala do - 94 onda je stvarno dobila bingo, jer tek sa tih dubina počinje prava ljepota koju smo mi jučer detaljno obišli.... Zaključili ste da se radi o jami Mandelaji u Oštarijama koja nam je pala na pamet kao dobra rekreacija za jedan dan i stvarno smo uživali. Vode je bilo više nego obično ali nije nigdje predstavljala problem. Malo nasilnog umivanja i curkanja vode za vrat nije bilo ništa strašno a ovisilo je samo o spretnosti pojedinca. Prolazak vlaka iznad naših glava uspjelo je raskolačiti oči našim gostima jer im nismo najavili takav zvuk pa je bilo simpatično gledati kako se bijela boja na licu naših gostiju brzo pojavljuje ali i nestaje kada smo šok pretvorili u zabavu. Bilo je odlično družiti se ponovo kao odsjek i drago mi je da je naš Jela pravi zmaj...nema predaje!!! Pivce i domaće kobasice nakon jame su prave nezaobilazne slastice koje stavljaju vrlo kvalitetnu točku na kraj vikenda! Lijep pozdrav
04 ožujka, 2008
Pozdrav svim Alpinistima i onima koji se bave alpinizmom!
Poštovani!
Ovaj blog je namjenjen svim ljudima dobre volje, koji žele razmjenjivati iskustva s alpinističkih penjačkih tura i boravka u planinama ili visokom gorju. Molim sve posjetitelje bloga, koji žele i imaju potrebu iskazati svoje mišljenje, promišljanje ili kritiku o nekom postu, da to čine u dobroj namjeri i bez uvredljivih i omalovažavajučih sadržaja.
Hvala!
Ovaj blog je namjenjen svim ljudima dobre volje, koji žele razmjenjivati iskustva s alpinističkih penjačkih tura i boravka u planinama ili visokom gorju. Molim sve posjetitelje bloga, koji žele i imaju potrebu iskazati svoje mišljenje, promišljanje ili kritiku o nekom postu, da to čine u dobroj namjeri i bez uvredljivih i omalovažavajučih sadržaja.
Hvala!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)